Prošle su četiri godine otkako je kultni izvođač Zoran Rankić otišao s ovog svijeta. Proslavljeni glumac preminuo je 8. prosinca 2019. u Beogradu u 84. godini života.
Godine 1951. započinje svoju glumačku karijeru u sarajevskom Narodnom pozorištu, čiji je stalni član ostao do kraja 1960-ih. Nakon toga, od 1961. do 1996. postaje cijenjeni član Jugoslavenskog dramskog pozorišta, kiteći pozornicu svojim talentom u brojnim kazališnim predstavama.
Tijekom svoje slavne karijere utjelovio je likove u ukupno 26 filmskih i televizijskih ostvarenja. Među širom publikom postao je prepoznatljiv po svojim iznimnim nastupima u ulozi Nikole Kalabića u hvaljenoj seriji “Posljednji čin” i Žarka Popare u omiljenoj seriji “Sretni ljudi”.
Ne samo da se istaknuo na polju glume, već se proslavio iu književnosti izdavanjem brojnih knjiga i zbirki poezije, čime je stekao višestruka priznanja. Počevši od sredine 1970-ih, svoje je aforizme objavljivao u raznim novinama, pa tako iu duhovitom i satiričnom mjesečniku Ošišani jež. Rankićeva pjesnička djela uspoređivana su s djelima Laze Kostića, a Momo Kapor je povlačio usporedbe između njegovih drama i djela književnika Aleksandra Popovića.
Zoran Rankić, istaknuta ličnost u svijetu umjetnosti, aktivno je sudjelovao u više umjetničkih udruga, a njegovi aforizmi objavljivani su u raznim srpskim i međunarodnim publikacijama. Jedna od značajnih publikacija je monografija iz 2018. godine pod nazivom „Nešto o životu Zorana Rankića“, autorice Zvezdane Stanković.
Lik četničkog vojvode Nikole Kalabića oživio je ovaj talentirani glumac, ostavivši neizbrisiv trag u analima domaće kinematografije izvanrednim portretom u hvaljenoj seriji “Posljednji čin”.
Uz malo oklijevanja pristao sam glumiti Kalabića, unatoč etiketi “zlikovca” koju su mu vlasti dodijelile. Nikada nisam osjećao strah prema ovoj ulozi. Zapravo, sada sam ponosan na to i na otkrića koja je donijelo u vezi s ovim takozvanim izdajnikom. Postalo je dio onoga što jesam. Međutim, tada sam se suočio sa značajnim posljedicama. Trebao sam dobiti Listopadsku nagradu za svoj nastup, a glasovanje je već bilo.
Unatoč zaslužnoj naravi dotičnog pojedinca, gradonačelnik Branko Pešić odlučno je odbio dodijeliti bilo kakvo priznanje, rekavši: “Iako odajemo priznanje njegovim zaslugama, nismo skloni hvaliti četništvo.”
Zanimljivo, ovaj stav, koji je otvoreno iznio u razgovoru za Kurir Rankić, sada izaziva moje divljenje, a ne ikakav osjećaj ljutnje.
Redatelj Sava Mrmak isprva je istaknutu ulogu napisao upravo za svog kolegu Velimira Batu Živojinovića, poznatog po ulozi voljenog Valtera u partizanskim filmovima. No, nesretna ozljeda koju je Živojinović zadobio tijekom snimanja natjerala je Mrmaka u potragu za alternativnim rješenjem.
Sreća igra značajnu ulogu u glumačkoj industriji, a Bata je glumac koji posjeduje i odlučnost i talent. Imam puno povjerenje da bi on besprijekorno dočarao lik Kalabića. Batina pamet, karizma i fizička snaga čine ga savršenim za ovu ulogu.
Zanimljivo, kad sam dobio scenarij, lik Nikole Kalabića jednostavno je nazvan “Šišmiš”. Bilo je neporecivo da je ova uloga bila skrojena po njegovoj mjeri, što potvrđuje i Rankić.
Više pročitajte na ovom linku.
