U “Američkoj nevjesti u Kabulu”, autorica, spisateljica za New Yorker, prepričava potresnu priču o mladenačkoj zaljubljenosti koja je umalo rezultirala njezinom smrću i nanijela golemu psihičku patnju. Česlerova, koja je tada imala samo 18 godina, našla se opčinjena zadivljujućim Afganistancem, znatno starijim od nje, kojeg je upoznala tijekom studija na Sveučilištu Bard.
Nakon dvije godine veze, Ceslerova je izrazila želju da ode na putovanje svom tadašnjem dečku Abdulu Karimu. Začudo, pristao je, ali uz jedan uvjet – morali su se vjenčati. Unatoč šoku koji je to izazvalo njezinoj obitelji, pristala je na njegov prijedlog. Vjenčanje je održano bez prisustva roditelja. Nakon njihovog medenog mjeseca u Europi, Abdul je predložio da se nakratko zaustave u Afganistanu kako bi Ceslerova mogla upoznati njegove roditelje prije nastavka putovanja. Nije ni znala da je ovo bio samo početak goleme prijevare. Po slijetanju Karim ju je uvjerio da preda putovnicu, uvjeravajući je da je to samo formalnost i da će joj biti vraćena.
U tom se trenutku pretvorila u njegovu podređenu. Otkriveno joj je da ona nije bila njegova jedina supruga i da u Afganistanu nije imala nikakva prava osim ako nije imala putovnicu. Po dolasku, dovedena je u prostranu rezidenciju svog svekra, u kojoj su živjele njegove tri žene, 21 dijete, dvoje unučadi i brojna posluga.
Karimova nova supruga rijetko je bila u njegovom društvu, jer je bila prepuštena brizi svoje svekrve koja je nije gubila vrijeme na ponižavanje. Činilo se da hrana koju je davala uvijek ima negativan učinak na nepoznate goste, uzrokujući bolest, a zanemarila je prokuhati vodu, što je rezultiralo time da Phyllis oboli od dizenterije. Phyllis je u svojoj knjizi izrazila svoje osjećaje zatvorenosti i neslobode, nesposobnosti izaći van jer je Karimova obitelj suočena sa sumnjom. Da stvar bude gora, vlastita ju je majka pokušala preobratiti na islam. Suočena s nemilosrdnim poniženjem svoje svekrve, Phyllis je odlučila prigrliti drugu vjeru, nadajući se da će muke prestati. Nažalost, njezina se situacija samo pogoršala.
U očajničkoj želji da potraži pomoć, tri puta je pokušala kontaktirati američko veleposlanstvo, samo da bi shvatila da je zbog nedostatka putovnice lišena svojih prava kao američke državljanke. Njezin očaj se pojačao.
U srcedrapajućem pismu, žena dijeli šokantno otkriće da ju je njezin suprug, za kojeg nikada nije posumnjala na takvo ponašanje, izložio fizičkom zlostavljanju. Izražava duboko žaljenje što je napustila sigurnost svog doma, jer nije ni slutila kakve je strahote čekaju. Nažalost, najrazornija posljedica ove situacije je pogoršanje njezina zdravlja.
Zbog maltretiranja koje je proživjela dok je boravila u haremu dobila je hepatitis. Očajnički tražeći pomoć, preklinjala je za pomoć i imala je sreću primiti liječenje od američkog liječnika. Liječnik ju je obavijestio da je jedini način da joj spasi život da potraži liječničku pomoć u inozemstvu. Kao posljedica toga, našla se u bolnici.
U tami noći probudila se pred stravičnim prizorom – vlastita svekrva pokušava prerezati intravenozne cijevi s namjerom da si okonča život.
Kako bi osigurala svoj opstanak, suočila se s teškim zadatkom da nagovori svog svekra, glavu obitelji, da joj dopusti putovanje u SAD. Nakon dugog uvjeravanja, na kraju je popustio. Nakon poništenja braka s Abdulom Karimom, mogla je nastaviti studirati. Trenutno obnaša cijenjenu dužnost profesorice emeritus i prenosi svoje znanje psihologije studentima na Sveučilištu City University of New York.
Kao baka sijede kose, prkosila je izgledima podijelivši svoju priču, samo pedeset godina nakon što je pretrpjela nezamislive muke. Ova izvanredna žena osjećala se prisiljenom otkriti istinu o brutalnosti koju je pretrpjela unutar islamskog društva koje dehumanizira žene i tretira ih kao puke objekte.
