Nikada se jednostavno ne zna šta vam donosi sutra. Danas možete da živite kao kralj, a već sutra da ostanete bez krova nad glavom. Upravo o beogradskim beskućnicima govorimo u nastavku našeg današnjega članka.
Nekada istaknuti finansijski direktor, koji je bio odgovoran za upravljanje lancem prodavnica u Srbiji, sada je beskućnik i živi na ulici. Pošto nema gde da nasloni glavu, prepušten je sam sebi. Potiče iz ugledne beogradske porodice, njegova supruga i ćerke i dalje žive u porodičnom stanu koji se nalazi u srcu grada. Propast kompanije kojoj se posvetio, zajedno s kasnijim gubitkom posla, poslužili su kao katalizator za niz teškoća koje su uslijedile – gurnule su ga u stanje depresije, dovele ga do ovisnosti o alkoholu i nažalost rezultirale porodičnim nasilje.
Njegova supruga i kćeri više ne žele njegovo prisustvo. Pratili su ga kroz njegovu ličnu golgotu, nudeći pomoć koliko su mogli. Tek kada je napustio stan, našli su utjehu. Nažalost, to je značilo da nije imao gdje da se javi kući. Uprkos tome što je dobijao preporuke za posao od poznanika i pokušavao da se zaposli, nije uspeo da održi stabilnost. On priznaje da njegov radni odnos na bilo kom radnom mestu nikada nije bio duži od petnaest dana pre nego što se vratio svom nekadašnjem postojanju na ulici.
Tokom toplijih mjeseci odmor se nalazi na klupi u parku, u hodnicima i unutar zaklonjenih ulaza. Međutim, kada nastupi zimska hladnoća i temperatura naglo padne, on traži utočište u Autokomandinom privremenom skloništu za beskućnike. Sinoć je tu ponovo potražio utjehu. U skloništu je dobio hranu, utješno piće, svježu odjeću i priliku da se očisti. Međutim, kako jutro svane, naglo ga se priseća surova stvarnost uličnog života. Nakon buđenja, njegove misli ne zaokuplja to kako će provesti dan, već ono što ga čeka kada padne noć i gdje će pronaći predah.
Postoji uobičajena zabluda da beskućništvo doživljavaju isključivo pojedinci koji su siromašni i nemaju obrazovanje. Međutim, važno je prepoznati da među populacijom beskućnika ima i osoba koje imaju fakultetsku diplomu, nekada stabilno zaposlene i porodice. Nažalost, niz nepovoljnih okolnosti doveo ih je do sadašnjeg stanja beskućništva. Iako može izgledati kao da su izabrali ovaj put, to je daleko od istine. Beskućništvo je rezultat kombinacije različitih faktora, uključujući pogoršanje fizičkog ili mentalnog zdravlja, zloupotrebu supstanci i zategnute porodične odnose koje često pogoršava nasilje u porodici.
Beskućništvo je složeno pitanje i ne postoji jedinstven razlog zašto se neko nađe da živi na ulici. Često se radi o raspadu porodičnih odnosa zbog nasilja, zloupotrebe droga i alkoholizma. Ovim osobama je potrebna pomoć koja se proteže dalje od obezbjeđivanja mjesta za spavanje; takođe im je potreban pristup psihološkoj podršci. U Autokomandi nudimo prenoćište koje uključuje opciju psihološke pomoći. Međutim, jedan izazov sa kojim se susrećemo je to što ne možemo naterati pojedince da se angažuju na terapiji ili da razgovaraju sa psihoterapeutom“, objasnio je Nikola Prica, sekretar Crvenog krsta Beograda.
Crveni krst Beograda, u saradnji sa Sekretarijatom za socijalnu zaštitu, ove godine je na Autokomandi (Milutina Ivkovića 2) osnovao privremeno prihvatilište za beskućnike. Sa kapacitetom od 40 kreveta, objekat je počeo sa radom 20. novembra. Zanimljivo je da nije bilo slučajeva da su beskućnici odbijeni zbog nedostatka prostora. Sklonište je doživjelo najveću popunjenost u jednom danu i primilo je 37 osoba.
Za pristup smještaju na Autokomandi beskućnicima nije potrebna dokumentacija; dovoljan je jednostavan zahtjev za pomoć. Od osnivanja prihvatilišta, bilo je ukupno 513 posjeta pojedinaca, od kojih su 53 jedinstvene osobe koristile uslugu. Od ove grupe devet su bile žene, dok su ostale osobe muškarci.
Nevladine organizacije dosledno ističu veliki problem sa kojim se suočava populacija beskućnika: nedostatak lične dokumentacije, kao što su lične karte i zdravstvene knjižice. Prema izvještajima, oko 25-30 posto osoba koje traže sklonište na Autokomandi ne posjeduju nikakvu identifikaciju, dok preostali postotak ima.
Uvođenje zakona otvorilo je mogućnost pojedincima da pribave neophodna dokumenta, što je pozitivan pomak. Uprkos činjenici da mnogi od ovih pojedinaca nemaju fiksno mjesto stanovanja, oni i dalje mogu podnijeti zahtjeve u centrima za socijalni rad. Iako procedura može biti zamršena, zaista je moguće dobiti potrebne dokumente. Nakon podnošenja zahtjeva u Centru za socijalni rad, policija provodi detaljnu provjeru prije izdavanja lične karte. Iako proces možda neće biti brz, umirujuće je znati da postoji održiv put za pribavljanje potrebne dokumentacije.
Beskućnici u Beogradu imaju mogućnost da, pored Autokomande, potraže sklonište od hladnoće u Prihvatilištu za odrasla i stara lica u Kumodraškoj ulici. Ovaj objekat ima kapacitet za smještaj 104 osobe. Za razliku od Autokomande, pojedinci moraju čekati da se završe sve potrebne procedure prije nego što im se odobri smještaj. Kada uđu, dobijaju tri hranljiva obroka, mesto za spavanje i pristup medicinskoj nezi. Međutim, važno je napomenuti da stanarima nije dozvoljeno da napuštaju prostorije. Mnogi pojedinci ne favorizuju ovaj aranžman.
