U američkim akcionim filmovima, svi svjetski hakeri, kao i veliki umovi uglavnom imaju čudne frizure, i obavezno naočare. Njihov mozak radi puno brže od mormalnog mozga, i takvi ljudi se mogu izbrojati na prste jedne ruke. To mislimo, prije svega na Srbiju, gdje nema puno ovakvih osoba. Mi danas govorimo o jednom posebnom mladiću, za kojeg se do sada skoo nikako nije niti znalo.
Postoji svrha iza svake pojave, uključujući i trajnu prisutnost turske vladavine koja je trajala gotovo pola tisućljeća. Iznenađujuće, ova nedaća samo je ojačala našu otpornost. Ipak, moramo priznati odsustvo srpskog sloga. Upravo u trenucima neizbježnog uništenja okupljamo se zajedno, pokazujući našim protivnicima da smo otporni na njihove pokušaje da nas pokore.
Upoznajte Slobodana Brkića, izuzetnu osobu koja prkosi očekivanjima. S 35 godina on je slijepi poliglot, stručnjak za kibernetičku sigurnost američkog FBI-a i predani pravoslavni misionar. Vlastitim izračunima on ponosno tvrdi da je preobratio oko 9500 stranaca na pravoslavlje, uključujući oko 300 Japanaca. Kad smo ga upitali o njegovim izvanrednim uspjesima unatoč slabovidnosti, Slobodan se samo nasmijao i otkrio svoju tajnu: ustaje ranije od prosječne osobe. Uz samo dva sata sna svaki dan i vegansku prehranu, većinu svog vremena posvećuje računalu. Međutim, postoje iznimke u njegovoj rutini. Slobodan nalazi utjehu u pjevanju duhovnih melodija uz sestre blizanke Veru i Nadu u zborovima crkve svetog Marka i crkve svetog Gabrijela. Naime, ovaj talentirani mladić također posjeduje sposobnost sviranja klavira i skladanja glazbe.
U zoru prosinca 1989., u živopisnom Beogradu, ušli smo u ovaj svijet kao troje novorođenčadi. Nažalost, negostoljubivo okruženje inkubatora nas je dvoje lišilo dragocjenog vida, nekonvencionalan obrat sudbine koji doživljavam kao neočekivanu prednost. Razmišljajući o svom putovanju, iz sveg srca tvrdim da bih, kad bih imao moć premotavanja vremena i preuzimanja kontrole nad vlastitom sudbinom, bez oklijevanja ponovno donio istu odluku. Ovakvo mišljenje dijeli i Sloba Brkić, koji nas je zaprepastio svojim otkrićem na početku našeg razgovora.
Kad su ga više puta pitali želi li vidjeti, stalno je odbijao i davao objašnjenje svoje odluke.
Život mi donosi zadovoljstvo. Iako sam doživio gubitak jednog osjetila, to je otvorilo vrata stjecanju brojnih drugih. Bez ove pojave, vjerojatno bih vodio neupadljiv život, baveći se ovozemaljskim aktivnostima. Ne bih imao priliku savladati deset različitih jezika, zadubiti se u područje kibernetičke sigurnosti ili susresti mnoštvo izvanrednih pojedinaca koji su mi se našli na putu.
Tečno govori deset jezika, uključujući engleski, francuski, njemački, japanski, španjolski, talijanski, starogrčki i latinski, a svoje lingvističko umijeće pripisuje golemom znanju i uvidima koje mu je svaki jezik otkrio. Svojim jedinstvenim sposobnostima Brkić često drži gorljive propovijedi u samostanima u našoj zemlji i inozemstvu. Osvrćući se na trenutnu situaciju potencijalnog gubitka Kosmeta, on tvrdi da smo tu opasnost sami sebi navukli svojim postupcima. Tek kad se suočimo s mogućnošću gubitka nečega, uistinu razumijemo njegovu vrijednost i prestajemo to uzimati zdravo za gotovo. Upravo u ovim trenucima nadolazećeg gubitka, bilo da se radi o teritoriju ili dragoj osobi, konačno shvaćamo njegov značaj. No, zajedništvo u vjeri, domoljublje, ljubav prema svom narodu i težnja ka istinskim vrijednostima kao što su čast, istina, pravda i mir dovest će nas do pobjede. Kroz povijest smo dosljedno izlazili kao pobjednici zahvaljujući našem inherentnom uvjerenju da “nema pravde bez morala”, načelo duboko ugrađeno u naš kolektivni identitet.
Putujući cijelim svijetom, Brkić se odvažio nadaleko, a njegovo unutarnje oko uvijek je oštro motrilo. Često se nalazi u Sjedinjenim Državama, marljivo služi u cijenjenim redovima FBI-evog odjela za kibernetičku sigurnost.
Svake godine posvetim nekoliko mjeseci boravku u Bostonu, u pratnji svoje sestre, radi našeg početnog iskustva s operacijom oka. Tijekom ovog putovanja doista sam svjedočio biti Amerike. Svaki je pojedinac odisao posebnom energijom, otkrivajući svoju urođenu dobrotu. Oni koji se oslanjaju samo na svoj fizički vid propuštaju, jer oči mogu prevariti. Ja, s druge strane, posjedujem duhovni vid koji je vječan. Ovo me podsjeća na duboke riječi koje se nalaze u Svetom pismu: “Blago onima koji ne vidješe, a vjeruju!” Sloba ističe da su mu i u Americi srpski manastiri pružili najljepši i najsveobuhvatniji pogled na zemlju.
Uporno priča o svojim raznim putovanjima i pustolovinama.
Na svakom mjestu koje sam posjetio naišao sam na razna iskustva, ali najnevjerojatnija energija je bila u našim pravoslavnim manastirima i crkvama, bilo da se nalaze u Americi, Kanadi ili Srbiji. Uzmimo, na primjer, crkvu svetog Ivana Šangajskog u San Franciscu, naš samostan Gračanicu, kao i naše brojne crkve razasute diljem Amerike i Kanade. Atmosfera u ovim svetim prostorima doista je božanstvena. Narod Japana jako cijeni Srbiju, a Srbin Sloba im uzvraća poštovanje. Ispričao je priču o studentici engleskog jezika, danas staroj 96 godina, koja je prije dvije godine izrazila želju da ga posjeti u Srbiji i kako joj je ta želja ispunjena u lipnju prošle godine.
Samo dva dana prije polaska izražava želju posjetiti srpski ekvivalent planine Fuji. Znatiželjan, raspitujem se gdje se nalazi. Ona oduševljeno odgovara “Rtanj!” Kad smo stigli na odredište, shvaćam da sam loše pripremljen samo s tenisicama na nogama. Odjednom se nebo smrači i zavlada neviđeni pljusak. Unatoč zahtjevnim uvjetima, moj se prijatelj bez napora uspinje i spušta s planine u samo sedam sati, dok se ja borim održati korak. Zanimljivo, ona doživljava duhovnu transformaciju, prihvaća pravoslavlje i vraća se u Srbiju u studenom prethodne godine. Sada željno planira ponovno posjetiti u svibnju i razmišlja: “Nadam se da će Skadarlija ostati nepromijenjena kad se vratim za 20 godina.” Brkićev prikaz ove avanture doista je izvanredan.
Prisutnost pravoslavne crkve u Tokiju, nazvane Nikolaj Do po misionaru koji je brojne podanike carstva uspješno preobratio na pravoslavlje, Brkić navodi kao razlog dubokog poštovanja vjere kod Japanaca.
Prema našem sugovorniku, “pogled Japana iznutra” podrazumijeva istinsku želju za aktivnim slušanjem i promišljanjem riječi koje im se govore. Brojni pojedinci iskazuju interes da postanu dijelom ove “udruge”, ali pojašnjavam da to nije organizacija, već životna filozofija: činiti dobro i vjerovati u dobro, odnositi se prema drugima onako kako želiš da se drugi ponašaju prema tebi, i govoriti iskreno i slijediti svoje postupke. Ovo utjelovljuje svu mudrost koja je potrebna.
Prema Brkiću, stari jezici poput grčkog i latinskog posjeduju određenu plemenitost zbog povijesne mudrosti koja se nalazi u njima.
