Kurir prenosi inspirativnu priču Aleksandre Pantić, 31-godišnje učiteljice iz Beograda, koja se uspješno uhvatila u koštac sa svojom borbom s debljinom. Kako bi ostvarila svoj cilj, Aleksandra je odlučila prodati automobil i izdvojiti dodatna sredstva za operaciju smanjenja želuca u Srbiji. Iako je postupak bio dvostruko skuplji u usporedbi s Turskom, nedavna izvješća o nesretnim incidentima i smrtnim slučajevima nakon sličnih operacija u Turskoj potvrdila su njezin izbor. Ishod govori sam za sebe – Aleksandra je skinula impresivnih 46 kg, što je rezultiralo novom srećom i ljubavlju u njezinom životu. Nadalje, sada željno iščekuje dolazak svog prvog djeteta.
U početku je željela sama otputovati u Tursku. Međutim, smatra se sretnom što traži savjete od profesionalaca. Nažalost, 20-godišnja Engleskinja nije podijelila isto bogatstvo. Tragično, preminula je u Beogradu nakon što joj je pozlilo tri dana nakon operacije smanjenja želuca u Turskoj, što je dovelo do hitnog slijetanja. Slično su prije godinu dana u beogradskom Urgentnom centru život izgubila dva mladića koji su se vratili s operacija u Turskoj. Aleksandra priča da nikada nije bila mršava, ali da joj se situacija pogoršala 2012. godine. S 20 godina morala je na visoke doze kortikosteroida zbog kavernoma na moždanom mostu.
Zahvaljujući ovom posebnom tretmanu, osjetila sam nezasitan apetit, što je rezultiralo debljanjem od otprilike trideset kilograma, da bi na kraju dosegnulo ukupno 100 kg! Nakon toga sam se našla zarobljena u beskrajnom ciklusu pokušaja raznih dijeta, a sve su se pokazale uzaludnima. Uspjela bih skinuti pet kilograma, da bi mi restriktivni režim prehrane dosadio i potpuno ga napustila. Tijekom deset godina, nesvjesno sam dopustila da mi se težina narasla na nevjerojatnih 111 kg! Vrijedno je napomenuti da nisam osobito visok, jer sam visok 166 cm. Ovaj izvještaj dolazi od Aleksandre, koja je 2015. bila podvrgnuta operaciji mozga. U međuvremenu je uspješno završila studij i započela karijeru učiteljice, a sve to dok je pratila svoju strast prema glumi sa strane.
Tek sam s dolaskom koronavirusa shvatila kako godine brzo prolaze i da se i dalje borim s viškom kilograma. Kad sam saznala da se majka jednog od mojih učenika, koja se također borila s pretilošću, planira podvrgnuti operaciji smanjenja želuca u Turskoj, pobudilo je moj interes. Počela sam se baviti istraživanjem i otkrila da je ovaj zahvat, čini se, bio popularan među poznatim pjevačima, ali je nosio i rizike, o čemu svjedoči Indino nesretno iskustvo i tragična smrt oca Darka Lazića. U početku sam pomislio: “Ovo nije nešto za mene, a tko zna koliko bi koštalo.” Međutim, kako sam nastavila svoje istraživanje, primijetila sam rastući trend ljudi koji putuju u Tursku na ovu operaciju. Naletjela sam i na Instagram profile nekih renomiranih liječnika u našoj zemlji, koji su redovito objavljivali fotografije na kojima su prikazivali svoje uspješne zahvate. Uspoređujući cijene, pokazalo se da bi operacija u Turskoj koštala oko 3000 eura, dok bi isti zahvat kod nas bio dvostruko skuplji. Nakon pažljivog razmatranja, donio sam odluku o operaciji u Turskoj. Aleksandra je istaknula svoj izbor.
Srećom, Aleksandrini roditelji imaju veze s brojnim liječnicima, što joj je pomoglo u potrazi za uglednim kirurgom. Kirurg ju je savjetovao da se ne liječi u Turskoj ili da ode kod renomiranog liječnika koji, kako je naveo, nema potrebne stručnosti. Umjesto njega preporučio je Ognjana Skrobića, vrsnog barijatrijskog kirurga. Cijena zahvata iznosila je 6.000 eura, ali Aleksandra se našla u nesreći. Odmah nakon operacije cijena se smanjila. Kako bi pokrila troškove, odlučila je preko oglasnika prodati svoj automobil za 4000 eura, a od prijatelja je posudila još 2000 eura. Ne želeći opterećivati svoje roditelje, isprva je odbila njihovu ponudu financijske pomoći zbog straha da bi zbog bilo kakve nesreće njezina majka mogla sebe okriviti za osiguravanje sredstava. No, njezina je majka ustrajala, inzistirajući da prihvati 2000 eura. Aleksandra zaključuje dijeleći majčino inzistiranje i njezinu odluku da naposljetku prihvati zajam.
Prema riječima dr. Skrobića, bilo mi je ključno nekoliko tjedana držati se stroge dijete kako bih skinuo kilograme jer bi to uvelike pogodovalo predstojećoj operaciji. Primarni razlog za to je taj što kada se gubi težina, visceralne masnoće koje se nalaze unutar organa prve se smanjuju. To liječniku znatno olakšava izvođenje operacije jer može pristupiti jetri, želucu i identificirati različite organe. Samo dva dana nakon operacije uspjela sam se našminkati i izaći iz bolnice. Sve je prošlo glatko, osjećam se fantastično s obiljem energije. Tijekom tri dana prije operacije i dva dana nakon toga nisam jeo krutu hranu, samo sam povremeno pio gutljaje vode. U prvih 10 dana nakon otpusta moja prehrana sastojala se isključivo od čaja, jogurta, vode i procijeđene juhe.
Zbog ograničenog kapaciteta mog želuca od samo 200 ml, bilo mi je teško konzumirati značajne količine hrane. Međutim, sada, gotovo tri godine kasnije, mogu bez problema pojesti punu porciju od 200 ml. Nakon operacije, trebalo mi je otprilike mjesec dana da nastavim jesti na način koji se može smatrati tipičnim. Međutim, usvojila sam specifičan pristup u kojem sam intenzivno žvakala hranu, što je rezultiralo konzistencijom sličnom kaši. Bilo mi je važno dati prednost nutritivnim opcijama umjesto uživanja u namirnicama kao što je pizza, jer sam vodila računa o održavanju zdrave krvne slike i općeg blagostanja. Kao rezultat tih prilagodbi prehrane, uspješno sam skinula ukupno 46 kilograma. Trenutno mogu pojesti dva ćevapa za vrijeme obroka, ali svaka daljnja količina premašuje moje mogućnosti – navodi Aleksandra, ističući sljedeću izjavu.
Ispunjena radošću i zadovoljstvom, nalazim se u društvu voljenog partnera i zajedno željno iščekujemo dolazak našeg djeteta za samo pet mjeseci. Međutim, donijeli smo namjernu odluku da spol ostane divan misterij, odlučivši čekati do trenutka rođenja kako bismo otkrili ovo prekrasno iznenađenje.
