Novak Đoković je definitivno najbolji sportaš sa ovih prostora. Mnoge zanimaju neke informacije koje su povezane sa njegovim privatnim životom. Mi danas govorimo o njegovoj majci Dijani, koja je njegov najveći životni oslonac, pored supruge Jelene. Odrastanje Dijane Đoković, majke iznimnog Novaka Đokovića, bilo je zadivljujući spoj radosnih i izazovnih iskustava. Iako je svijet prepoznaje kao majku legendarnog sportaša, poznata je i po nepokolebljivoj odlučnosti i podršci svojoj djeci, čija je jedina želja njihova sreća. Ona plovi kroz život s uvjerenjem da ništa nije nedostižno, sve dok čovjek posjeduje vjeru u to postizanje.
Rođena 1964. godine pod imenom Dijana Žagar, tijekom odrastanja razvila je duboku strast prema sportu i obitelji. Odmalena se suočavala s brojnim izazovima koji su testirali njezinu otpornost. Ratom razoreno okruženje u bivšoj Jugoslaviji i financijska ograničenja predstavljali su joj značajne prepreke na putu ostvarenja snova i težnji. Unatoč tim nedaćama, postala je nepokolebljiv izvor podrške za svog sina, nudeći mu ohrabrenje i vjeru da ustraje. Kako je njezin sin Novak krenuo na put profesionalnog tenisača i počeo skupljati naslove, Dijana je ostala nepokolebljivo prisutna u njegovom životu. Međutim, njezina uloga daleko je veća od uloge majke i podrške. Aktivno se bavi humanitarnim i društvenim radom. Sa suprugom Srđanom suosnivala je Zakladu “Novak Đoković” koja se posvetila pružanju obrazovne, sportske i zdravstvene pomoći djeci u Srbiji. Njezini filantropski napori služe kao inspiracija pojedincima širom svijeta.
Zaista je nevjerojatno kako je izdržala sve te izazove tijekom godina. Mogu reći, jer sam se također suočio s dosta poteškoća. Okolnosti u kojima smo živjeli i gdje su nam odrastala djeca nisu bile lake. 17 godina morali smo se oslanjati na tuđe stanove. Unatoč tome, neumorno je radila, brinula se o Novakovoj mlađoj braći, a čak nam je slala i novac za kotizacije. Srđan je naglasio kako je njezina predanost bila nevjerojatna. S druge strane, otac Dijane Đoković, Zdenko Žagar, živi sam u beogradskom naselju Čukarica. Otkako mu je druga žena preminula 2017., izrazio je osjećaj da se osjeća jako usamljeno. U intervjuu za medije spomenuo je želju da više vremena provodi sa svojim najdražima, ali je priznao da njegova obitelj više voli da ne daje izjave za javnost.
Zdenko i njegova supruga porijeklom su iz Hrvatske, au Beograd su se preselili kao mladi. U Beogradu je rođena Novakova majka Dijana. Zdenko je dodao kako on i njegova bivša supruga, koja je Novakova baka, oboje dolaze iz Vinkovaca, u Hrvatskoj, gdje su se i upoznali.
Kao časnicima, naš primarni cilj bio je ispuniti svoju dužnost. U početku sam bio stacioniran u Beogradu dok je moja supruga nastavila školovanje. Kad mi se pridružila, odlučili smo se vjenčati. Tako je na svijet došlo naše prvo dijete Dijana, a potom i Sanda. Zdenko je ovo podijelio za Nova.rs i dalje poručio:
Očekivano je i razumljivo da će više podržavati Srbe i ja se s tim ne pitam. Čak i da se identificira kao Hrvat, to mu ne bi popravilo život. Ljudi bi ga i dalje etiketirali na isti način. Prije nekoliko mjeseci nazvao me rođak iz Vinkovaca da se raspita za Dijanino rodno mjesto. Dakle, o toj temi se priča u Hrvatskoj”, dodao je Zdenko. S kćeri je jedno vrijeme izgubio kontakt zbog razdvojenosti od njezine majke. Naši obiteljski odnosi prolazili su kroz razne izazove. Nisam se previše bavio Novakovim odgojem. Proveo sam četiri godine u Prištini prije nego što se on rodio, dok su moja bivša žena i djeca živjeli u Beogradu. Posjećivao sam ih vikendom. Na kraju smo se razveli i morao sam se distancirati od obitelji. Pokušao sam obratio sam im se, ali to nije bilo dovoljno Dijana mene smatra odgovornim za razvod i ne može mi to oprostiti.
Po mom uvjerenju, razvod braka je zajednička odgovornost, koja zahtijeva uključenost obje strane. I muškarac i žena dijele jednaku krivnju za ishod. Žagar je izrazio žaljenje zbog nesretnog raspleta događaja. Nadalje, priznala je da njezina vjera u Boga nije bila ukorijenjena u njoj tijekom godina odrastanja.
Dijana otkriva da su se njezini roditelji, iako odgajani pod utjecajem komunizma i partije, identificirali kao Jugoslaveni. Unatoč njihovom katoličkom podrijetlu, nije odgojena s vjerskim uvjerenjima ili tradicijama poput slavljenja Uskrsa ili Božića. Dijana također priznaje da te običaje nije imala prilike prenijeti na vlastito dijete, jer ga nema. U Srđanovoj obitelji također nisu mogli pristupiti krštenju zbog ograničenja koja su im bila nametnuta.
Na molbu Srđanove majke, okupili su se kako bi organizirali obred krštenja. U završnoj fazi života Srđanova majka Stanka, koja se borila s rakom kostiju, izrazila je želju da joj se djeca prije njezine smrti krste. To je za Srđana predstavljalo dilemu, jer su mu roditelji bili katolici, i pitao se kako bi se mogao krstiti. Unatoč tome što je odrastao i živio u Srbiji, gdje Katolička crkva nije bila prevladavajuća vjera, Srđan je i dalje osjećao povezanost sa svojim katoličkim korijenima.
Rođenje drugog sina dovelo je do unutarnje transformacije u njoj, do promjene koja se dogodila prirodno i bez ikakvih vanjskih utjecaja.
