Unatoč svojoj slavi, uspješnim koncertima te popularnim filmovima i TV emisijama, te su osobe osjećale snažnu želju prema drugačijem putu. Iako su uživali u svojoj popularnosti, shvatili su da to nije dovoljno za njihovu sreću. Čeznuli su za mirom koji su na kraju pronašli u samostanu, daleko od buke, kaosa i pritiska svakodnevice. Obožavateljima renomirane serije “Otvorena vrata” iz 1994. sigurno će se prisjetiti lika Milančeta kojeg tumači Rastko Lupulović. Osim nezaboravne uloge u seriji, Lupulović je svoj talent pokazao i u filmovima “Bit će bolje” i “Paket aranžman”.
Po završetku studija na Fakultetu dramskih umjetnosti izbio je među najistaknutije glumce svoje generacije. Ne samo da je briljirao pred kamerama, već je neočekivani uspjeh doživio i u kazalištu. Sve je počelo kada ga je prijatelj nagovorio da pođe s njima u Omladinsko pozorište “Dadov”. U to je vrijeme imao dugu kosu, nosio je kožnu jaknu i vodio potpuno drugačiji stil života. Zanimljivo, Aleksandar Knežević, jedan od tvoraca glasovitog dokumentarca “Vidimo se na osmrtnici” snimljenog 1994. godine, također je pronašao utjehu u samostanskim okvirima.
Knjiga “Zločin koji je promijenio Srbiju”, autora Aleksandra Kneževića i Vojislava Tufegdžića, poslužila je kao temelj scenarija za spomenuti film.
Radeći kao novinar “Politike”, Knežević je krenuo na jednomjesečno putovanje po raznim samostanima, tražeći utjehu i odmak od podsjetnika vanjskog svijeta. Započevši svoj duhovni put u Studenici, našao je smirenje i na kraju prihvatio život monaha u Hilandaru. Monah Arsenije Jovanović, poznat po svojoj fascinantnoj životnoj priči, napravio je značajan prelazak iz imućne egzistencije na Senjaku u svjetovni način života. Naime, bavio se stomatologijom kao svojom profesijom i imao duboku strast prema umjetnosti.
U tom razdoblju često se družio s Milanom Mladenovićem, Ivicom Vidovićem, Bojanom Pečarom i slikarom Dušanom Gerzićem Gerom, koji mu je bio najbliži prijatelj od djetinjstva. Svi su ti pojedinci bili dio cijenjenog rock sastava EKV. Pojava droga, posebice heroina, bila je nova pojava u tadašnjoj Jugoslaviji. Nažalost, značajan broj pojedinaca iz umjetničke zajednice, uključujući glazbenike, pisce i slikare, doživio je tragične sudbine kao rezultat predoziranja ili iscrpljujućih bolesti. Srđan Gile Gojković, glavni vokal “Električnog orgazma”, dospio je na naslovnice prije nekoliko godina kada je najavio svoju namjeru da krene na duhovno putovanje i zamonaši se u budističkom hramu u Mianmaru.
Enigma postojanja oduvijek me intrigirala, vodeći me da razmišljam o praktičnim i filozofskim aspektima onoga što se uistinu događa u ovom svijetu. Kad sam zadubio u svoje prvo istraživanje budizma, to mi se učinilo logičnim i razumljivim odgovorom koji sam tražio. Lišen bilo kakvih mističnih ili nadnaravnih elemenata, budizam je ponudio racionalan pristup koji se mogao provjeriti osobnim životnim iskustvima. To je označilo početak mog putovanja. U svojoj srži, budizam je u biti oblik psihologije. Lik Bude najbolje se može opisati kao iscjelitelj ili liječnik, jer je postigao razumijevanje temeljne nevolje ljudskog postojanja – neprestanog nezadovoljstva i patnje koje podnosimo. “Budizam pruža dijagnozu, razjašnjavajući podrijetlo ove bolesti u umu, i u konačnici nudi put prema izlječenju”, potvrdio je Gile.
