U 15.05 sati 4. svibnja 1980. u Kliničkom centru u Ljubljani preminuo je Josip Broz Tito, a njegovu smrt Jugoslavenima je priopćio Miodrag Zdravković, spiker Televizije Beograd.
Vijest o smrti druga Tita odjeknula je u cijelom svijetu jer su je CK SKJ i Predsjedništvo SFRJ priopćili radničkoj klasi, radnom narodu i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Federacije. Republika Jugoslavija. U siječnju je Tito hospitaliziran zbog problema s cirkulacijom, što je na kraju dovelo do amputacije njegove noge protiv njegove volje dok je još bio pri svijesti. Bio je u induciranoj komi od sredine veljače. Sutradan su Titovi posmrtni ostaci prevezeni Plavim vlakom iz Ljubljane koji je prolazio kroz Zagreb i stigao u Beograd. Nevjerojatnih 700.000 pojedinaca prisustvovalo je njegovom sprovodu tri dana kasnije, uz nazočnost 209 državnih izaslanstava iz 128 zemalja, što ga čini najposjećenijim sprovodom nekog državnika u 20. stoljeću.
Čelnici 31 zemlje, uključujući 22 premijera, četiri kralja, šest prinčeva i 11 predsjednika nacionalnih parlamenata, okupili su se kako bi odali počast utemeljitelju Pokreta nesvrstanih. Ova značajna prigoda okupila je državnike s obje strane Hladnog rata, simbolizirajući ujedinjenu frontu u Beogradu. Značajne osobe koje su prisustvovale bile su Margaret Thatcher, američki potpredsjednik Walter Mondale, Indira Gandhi, Hosni Mubarak, Saddam Hussein, Leonid Brežnjev, Nikolai Ceausescu i švedski kralj Carl XVI. Gustaf, među ostalima, koji su odali počast na sprovodu.
Titovo posljednje počivalište je Kuća cvijeća na Dedinju, gdje je od 2013. godine pokopana i njegova supruga Jovanka. Ovo sveto mjesto, zajedno s obližnjim Muzejom Jugoslavije, i dalje privlači nebrojene turiste, posjetitelje i štovatelje iz bivšeg jugoslavenskih republika i širom svijeta. Među uvaženim članovima liječničkog konzilija koji su pomno pratili liječenje Josipa Broza Tita u Ljubljani, ključnu ulogu imao je prof. dr. Predrag Lalević, koji se smatra pionirom anesteziologije na Balkanu. U nedavnom intervjuu dr. Lalević oštro je opovrgnuo tvrdnje o “fatalnoj liječničkoj pogrešci” koja je odgovorna za Titovu smrt, ustvrdivši njihovu netočnost.
Situacija je toliko nepravedna i zlonamjerna da odbijam dati bilo kakav daljnji komentar. Evo kratkog prikaza razvoja događaja. 1. siječnja 1980. telefonom mi se javio profesor Miro Košak iz Karađorđeva da me obavijesti da sutradan s drugim predsjednikom odlazim iz Batajnice za Ljubljanu. Odmah sam shvatio težinu situacije i 2. siječnja smo stigli u glavni grad Slovenije, gdje je Tito primljen u bolnicu radi pregleda krvnih žila nogu. Zajedno s Popovićem, Jovanom Ristićem i Ivanom Obrežom utvrdili smo značajne promjene na krvnim žilama njegove lijeve noge. Međutim, Tito nije bio zadovoljan našom ocjenom i, naizgled predosjećajući ono što slijedi, izgovorio je sljedeće riječi: “Dok sam živ, želim da ostanem čitav”. Doktor Lalević je ispričao ovaj događaj.
U roku od 24 sata srpski liječnik dr. Majkl Debejki iz Houstona i dr. Marat Knjazev iz Moskve hitno su stigli u Beograd kako bi pregledali maršala i složili se s dijagnozom.
U razgovoru za Politiku dr. Lalević prepričava priču o Titovom oklijevanju da se podvrgne amputaciji noge. Kako bi osigurao privremeno rješenje, Debejki je predstavio jedinstvenu protezu, cijev uvezenu iz Amerike, te predložio izradu premosnice između gornjeg i donjeg dijela lijeve noge. Unatoč tome što je operacija obavljena u noći s 12. na 13. siječnja, nije dala željene rezultate.
Dr. Lalević je napomenuo da je Titovo ukupno zdravstveno stanje uglavnom nepovoljno, ističući njegovu dugogodišnju borbu sa dijabetesom. “Bubrezi i srce su mu ubrzano propadali. Da treba nešto djelovati, pokazalo se kad su kolege Brecelj i Kičić Titu skrenuli pozornost na alarmantno stanje noge. Kad je vidio nogu, pocrnjelu do koljena, pristao je amputacija. Operacija je obavljena 20. siječnja, pri čemu smo mu odstranili dio lijeve noge iznad koljena”, pojasnio je dr. Lalević.
