Slobodan Milošević je definitivno bio jedan jako zanimljiv politički radnik. Mnogi iz Srbije ga ne sipatišu baš puno, jer je za njegove vladavine narod Srbije imao jako težak period. Podsjećamo, tada su Srbiji bile udarene i sankcije, a 5 oktobra je svima prekipjelo, te ga je narod nasilno svrgnuo sa vlasti.
Prošla su skoro dva desetljeća od smrti cijenjenog utemeljitelja, prvog predsjednika Socijalističke partije Srbije, a ponajprije predsjednika Republike Srbije i Savezne Republike Jugoslavije. I danas je ovaj pojedinac i dalje vrlo diskutabilna politička figura s kraja prošlog stoljeća.
Kontroverzna smrt Slobodana Miloševića 11. ožujka 2006. potaknula je brojne rasprave i pitanja. Mnogi su pojedinci tvrdili da je Milošević otrovan dok je bio u Haagu, ukazujući na nedosljednosti u vremenskim rokovima kao dokaz. Službeno je navedeno da je Milošević preminuo između 7 i 9 ujutro, a čuvar je potvrdio njegovo beživotno stanje u 10:55. No, 17. ožujka Zdenko Tomanović gostuje na televiziji B92, tvrdeći da ga je u 9.30 sati nazvao telefon da je Slobodan Milošević u šetnji. Ovo otkriće potaknulo je nagađanja i kontroverze. Zanimljivo, dugo su se šuškale da je Miloševićevo tijelo vraćeno obitelji, dok je njegov mozak ostao na Nizozemskom forenzičkom institutu u Haagu. Tijelo je podvrgnuto obdukciji u sklopu istrage koju provodi Tribunal, u suradnji s nizozemskim vlastima. Toksikološka analiza mozga, koja traje dulje, navodno je razlog njegovog zadržavanja na Zavodu.
Kakve su bile okolnosti smrti Slobodana Miloševića?
Nakon što je Miloševićevo beživotno tijelo pronađeno u njegovoj ćeliji, ono je naknadno prebačeno u Nizozemski institut za forenziku, cijenjenu instituciju svjetski poznatu po svojoj stručnosti u ovom području.
Prema navodnom nalazu patološkog vještačenja, uzrok smrti pripisan je srčanom udaru koji je bio posljedica dugotrajne hipertenzije i zadebljanja srčanog mišića u lijevoj klijetki. Toksikološkom analizom utvrđena je prisutnost lijekova prepisanih Miloševiću za snižavanje krvnog tlaka, ali i drugih lijekova, prije svega sedativa, koje je navodno samostalno konzumirao.
Iako se nijedan od ovih čimbenika ne može pripisati uzroku srčanog udara, može se zaključiti da je smrt pojedinca nastupila prirodnom smrću. Na 12. stranici izvješća stoji da u tijelu nema tragova otrova ili bilo kakvih smrtonosnih kemijskih tvari, a nisu otkriveni ni tragovi nasilja.
Život Miloševića završio je u Haagu.
Sve do smrti Mira Marković, bivša prva dama Srbije, ustrajala je u tvrdnji da je Milošević svoju smrt dočekao u Haagu. Prema njezinom iskazu, Milošević je u Haag stigao već srčani bolesnik. Međutim, primao je minimalnu liječničku pomoć, osim povremenih pregleda koje je vodio zatvorski liječnik koji mu je prepisao paracetamol, lijek protiv gripe, kao terapiju. Kako je vrijeme prolazilo, stanje mu se pogoršavalo. Milošević je na vlastiti zahtjev dva puta pregledan u bolnici u Haagu. Nažalost, suočio se s dugim odgodama dobivanja dozvole za odlazak tamo i još dužim čekanjem da bolnica dostavi dijagnozu i mogući tijek terapije. Unatoč pogoršanom zdravstvenom stanju, Milošević je nastavio svakodnevno posjećivati sudske postupke, naizgled bezbrižno, kao da je bio oličenje dobrog zdravlja. Mira je te detalje podijelila s domaćim medijima, prenosi Blic.
Dana 18. ožujka 2006. godine, ispod lipe koja se nalazila u dvorištu njegove obiteljske kuće u Požarevcu, pokopan je Slobodan Milošević.
