Kosta Kecmanović je napravio pravi dar mar u svim sferama života. Ulazi u anale Republike Srbije, kao najmlađi serijski ubica, koji je smaknuo 10 svojih drugara u školskim klupama. I danas se nastavilo suđenje za ovaj stravičan zločin, ami donosimo neke detalje sa istoga.
U Palači pravde danas je nastavljeno građansko suđenje za naknadu štete u slučaju “Ribnikar”. Na ročištu su bili svi roditelji preminule djece, a prva je svjedočila Nina Kobiljski. U svom iskazu ispričala je detalje iz zajedničkog života, razgovarajući o događajima od 3. svibnja, sprovodu i identifikaciji djeteta. Osim toga, rekla je da je njihovo postojanje postalo ograničeno na klišeizirane izraze.
“Naši su se životi zaustavili kada nam je radost nemilosrdno oteta, unatoč ideji da život ide dalje. Možemo li doista nastaviti usred takve devastacije? Često se kaže da nas Bog nikada ne opterećuje s više nego što možemo podnijeti, ali ovo je zabluda, jer nitko od nas nema snage podnijeti tako ogromnu patnju. Ipak, moramo pronaći otpornost da ostanemo jaki i zadržimo svoju sposobnost racionalnog razmišljanja. Ova tjeskoba ne znači kraj uništenja naših života,” Nina Kobiljski uplakano izrazila, riječi ispunjene sirovim emocijama. Nastavila je: “Ove godine doživjela sam bolan pad na ulici, što je rezultiralo slomljenim zubima i bradom koju su morali šivati. Čak sam izgubila svijest, ali ne mogu drugima prenijeti krvarenje svog srca. Izgubili smo našu dragocjenu djecu , a njihov povratak je nemoguć. Međutim, tugu i patnju smo prigrlili kao stalne pratioce. Svakim danom nastojim spriječiti urušavanje onoga što smo mukotrpno gradili, poput krhke kule od karata. Mi smo hodajuća utjelovljenja tuge, naša srca vječno krvare. Svakog jutra, suze mi teku niz lice dok vozim, moleći Boga da mi da snage da osiguram sigurnost onih oko sebe,” otkrila je, a glas joj je bio ispunjen očajem i čežnjom.
Način na koji je ispričala događaje koji su doveli do tragedije nije bio zadovoljavajući, ističući slijed roditeljskih i sustavnih postupaka koji su u konačnici rezultirali nesretnim ishodom.
Nina Kobiljski izjavila je da bi, ako postoji potreba za davanjem priopćenja, prvi korak bio kontaktirati odvjetnika. Odvjetnik je prenio izraze sućuti obitelji počinitelja, istaknuvši važnost davanja osobnih izjava u svoje ime i za svoj račun. Neviđeno je da itko izrazi kajanje jer je Nina dovela u pitanje točan razlog njihove isprike. Je li to zbog prisutnosti oružja u kućanstvu ili zbog odluke da dijete odvedu u streljanu? Kaju li se zbog spoznaje da njihovom djetetu nedostaje empatije? Dijete je u svom iskazu spomenulo da ga je majka u bijesu grdila, ali je ono uzvratilo smijehom.
U Višem sudu u Beogradu danas je nastavljeno suđenje roditeljima dječaka odgovornog za tragični događaj u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” 3. maja. Naš novinar s lica mjesta izvijestio je kako je sudnica bila puna šokiranih pojedinaca, svladanih suzama i nevjericom slušajući potresne izjave roditelja ubijene djece. Važno je napomenuti da su tijekom suđenja roditelji djevojke koja je izgubila život na “Ribnikaru” iznijeli duboko potresne detalje masakra. Na Višem sudu svjedočio je i Dane Dukić koji je pokrenuo parnični postupak protiv roditelja nasilnika. Jučer je na Višem sudu održan sudski postupak protiv obitelji dječaka odgovornog za tragediju kod “Vladislava Ribnikara” po tužbi obitelji jedne od poginulih djevojčica.
Tužba protiv roditelja dječaka odgovornog za tragičnu pucnjavu u Ribnikaru pokrenuta je odvojeno od ostalih sudskih postupaka koje su pokrenule ostale oštećene obitelji. Tužitelji u ovom slučaju su majka, otac, brat i sestra djevojke koja je u nesreći izgubila život. Djevojčicu je 3. svibnja 2023. život tragično oduzeo razrednik koji je usmrtio još osmero djece i školskog čuvara. Roditelji djevojčice, Dane Dukić i Biljana Paunović, na sudu su ispričali potresno svjedočanstvo o voljenom djetetu i neizmjernoj boli koju su proživjeli od njezine smrti. “Godine 2020. donijeli smo odluku da se s troje djece preselimo iz Francuske u Srbiju, s namjerom da se što više posvetimo njihovoj dobrobiti. Tamo je život bio ubrzan i željeli smo im osigurati sigurnost ne dopuštajući im da idu sami u školu. U početku smo ih upisali u privatnu školu, ali nisu se baš uklopili. Djeca su ipak jedinstveni pojedinci. Sljedeće godine donijeli smo odluku da ih upišemo u “Ribnikar”. “škola”, rekao je otac, glasom koji je drhtao od ganuća.
Njezino je oduševljenje bilo neodoljivo; njezina najbliža suputnica tragično je poginula. Dukić je tijekom izlaganja nerijetko zastao i obrisao suze kad bi mu se spomenula kći, pa mu je bilo teško nastaviti. “Svaki dan na putu do posla vozio sam ih u školu bez ikakvih problema. Međutim, sve se promijenilo tog kobnog dana. S kćeri me je povezivala posebna veza, a ona mi je često znala reći: ‘Tata, ne smiješ Imam i mamu i tatu, ali ja sam tu za tebe. Ne mogu shvatiti kako živiš bez njih, jer ne mogu zamisliti svoj život bez tebe’, podijelio je Dukić.
U nastavku izlaganja otac je ispričao kako ga je dočekala poražavajuća vijest o pucnjavi u školi. “Tog kobnog dana primio sam poziv od supruge koja me pozvala da odmah pokupim našu kćer iz škole zbog incidenta s pucnjavom”, rekao je. “Bez oklijevanja sam napustio posao na gradilištu u Pančevu i pojurio prema školi, ne sluteći tragičnu sudbinu koja čeka našu djecu. Bio je to bolan trenutak kada smo konačno obaviješteni”, rekao je. “Moja je kći nemilosrdno upucana pet puta – jedan metak joj je probio stražnji dio glave, a četiri su probila njezino tijelo. Pronađena je beživotna, sjedila je na stolici, a na njezinu je telefonu bila rupa od metka, što je upućivalo na to da je očajnički pokušao doprijeti do mene.
U stanju neosporne ljepote pripremila se za fotografiranje, da bi se sve srušilo 3. svibnja. U samo dvije minute njihove je živote nemilosrdno ugasio pojedinac koji je bahato preuzeo ovlasti odlučivanja o njihovoj sudbini. Budući da joj je do rođendana ostalo još samo 11 dana, svaki dan provodi na groblju, gdje joj se šalju isprike i šapuću izjave ljubavi, dok Dukićeva neutješna tuga i dalje traje.
