Mi se u nastavku napšeg današnjega članka malo sjećamo paklenih beogradskih ulica 90 godina prošloga vijeka. Tada su bili popularni klanovi, a najpoznatiji je svakako Zemunski klan, koji je pao sa dolaskom Zorana Đinđića na mjesto premijera Srbije. Usred tih izazovnih godina, kada su se brojni pojedinci okrenuli zločinačkom životu, jedno ime koje se pojavljuje je Jusuf Jusa Bulić. Musliman Jusa bio je među rijetkima koji su došli na vlast u beogradskom podzemlju, utjerujući strah u samu srž društva.
Navečer 4. ožujka 1998. tragedija se dogodila na Novom Beogradu kada je Jusuf Jusa Bulić, zajedno s prijateljem Petrom Vujačićem i tjelohraniteljem Nenadom Raščaninom smrtno stradao ispred Bulićevog kafića “22” u Ulici omladinskih brigada. U pucnjavi su ozlijeđeni i Bulićev brat Muka Bulić te gost kafića Dragoslav Perić. Napadači naoružani kalašnjikovima strpljivo su čekali da Bulić izađe iz lokala prije nego što su otvorili vatru.
Prema prvim izvješćima, Bulić je uspio uzvratiti vatru, ispalivši dva hica u napadače. No naknadnom vještačenjem utvrđeno je da iz pištolja u Bulićevoj ruci nije pucano. Bulić se bavio kriminalom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, zajedno s Ljubom Zemuncem i Radetom Ćaldovićem Ćentom. Zajedno su otputovali u Italiju, gdje su se susreli s Arkanom, Giškom i drugim ozloglašenim osobama iz Beograda.
Njihove su se kriminalne aktivnosti protezale u raznim zemljama Europe, uključujući Njemačku, Nizozemsku i Englesku. Početkom 1977. godine Bulić se susreo s prvim značajnijim sukobom s europskim organima reda kada je uhićen u Amsterdamu zbog krivotvorenja vozačke dozvole.
Nakon godinu dana, Austrija i Jugoslavija uputile su formalnu žalbu, koja je rezultirala izdavanjem tjeralice zbog sumnje u umiješanost u ubojstvo Veljka Krivokapića. Ovaj incident dogodio se 27. listopada 1978. godine u sklopu kavane “Hautpost” u Beču. Uz Jusu, na listi traženih su bili i njegovi najbliži saputnici, Ljubomir Magaš i Radet Ćaldović.
Tijekom svog bjegunstva Bulić se našao uhićen zbog umiješanosti u pljačku katedrale u Kölnu. No, budući da je austrijski pravni sustav odbacio optužbe protiv njega i Ćaldovića za ubojstvo Krivokapića, obojica su nakon toga puštena iz zatvora u Austriji. Nakon što je pušten, Jusa je otišao u London kako bi se pridružio snagama s Magašem. Ubrzo se s Ljubom Zemuncem preselio u Njemačku. Ipak, kada je Ljubomir Magaš 1986. u Frankfurtu eliminiran od strane Gorana Vukovića Majmuna, Bulić se odlučio vratiti u Jugoslaviju. Nastavio je s kupovinom kafane “Zona Zamfirova”, zatim kasina “Ruski car” i nekoliko drugih kockarnica u Beogradu i okolini.
Na kraju je u Železniku pronašao mjesto koje će zvati domom i iskoristio priliku za kupovinu sportske kladionice. Uz kafić “Pirana”, Jusa je svoje vlasništvo proširio i na kafić “22” na Novom Beogradu.
Njegovo predstavljanje široj javnosti dogodilo se kada je preuzeo kontrolu nad FK Železnik. Na obilježavanju promocije u Prvu ligu, Jusa je priredio veliku predstavu. Živi lav zatvoren u kavezu zadivljujuće se pojavio na terenu stadiona Železnik i služio kao živa maskota kluba.
Nakon odlaska Juse, njegov sin Aca Bulić preuzeo je FK Železnik. Klub je vrhunac uspjeha doživio 2005. godine kada je u finalu pobjedom nad Crvenom zvezdom osigurao Kup. No, nedugo nakon toga mladi Bulić odustaje od čelnog mjesta, što dovodi do konačnog propadanja kluba.
