Odnosi Srbije i Kosova su godinama narušeni, i svako malo imamo neki incident. Međutim, imamo i slučajeva poput ovog današnjega, koji nam najbolje pokazuje da se ljudi dijele samo na dobre i loše. Većina Srba u Prizrenu zaposlena je u crkvi, a samo jedan je službenik za srpska pitanja u općinskom uredu za zajednice.
Roditelji s prebivalištem u gradu Bistrici često pripisuju izostanak svoje djece zabrinutostima za sigurnost i mogućnost zaposlenja, no napredak je i na tom području vidljiv.
Srbin je rekao da su prije otprilike godinu dana došli na ovo mjesto s namjerom da se zaposle. Srećom, preko prijatelja su uspjeli pronaći posao i to na poslovima servisiranja motora. S obzirom na ograničene mogućnosti zapošljavanja u Brezovici, to je bila najbolja dostupna opcija u to vrijeme. Pojedinac se nadao da će po dolasku pronaći povoljniji posao i želja mu se ispunila. Trenutačno su zaposleni i ne nailaze na poteškoće jer sve funkcionira sasvim uobičajeno. Posao je stalno dostupan, prvenstveno usmjeren na održavanje motora.
Po dolasku u naselje svi su ga srdačno zagrlili i objeručke prihvatili. “Tretiraju me s neizmjernim poštovanjem, kao da sam godinama dio ove zajednice. Ne doživljavaju me kao Srpkinju ili manjinu, već kao svoju. Na mom radnom mjestu su pojedinci iz raznih podrijetla – Albanci, Turci, Goranci – a ja sam dio koji nedostaje i upotpunjuje naše jedinstvo. Apsolutno nema nikakvih problema niti sukoba”, rekao je.
Unatoč ograničenom znanju albanskog, uspijeva učinkovito komunicirati i s kupcima i sa susjedima. Iako priznaje svoje nedostatke u jeziku, smatra da to ne ometa njegove interakcije. On kaže: “To nije veliki problem. Ljudi ovdje razgovaraju sa mnom na albanskom, a povremeno neki pojedinci znaju bošnjački ili srpski. Većina je svjesna mog srpskog podrijetla, ali nikad nisam naišao na nekoga tko dovodi u pitanje moju prisutnost ili pita , ‘Zašto si došao ovamo?’ Takve primjedbe nikada nisu doprle do mojih ušiju.
Odrastajući u izazovnoj četvrti Potkaljaja u Prizrenu, koju karakteriziraju uske ulice i udaljena lokacija, razvio je duboku strast prema motociklima i na kraju stekao vještinu da ih popravlja.
Stalno petljajući s motorom, popravljao sam ga i preuređivao, uvijek nastojeći poboljšati njegove performanse. Jednog sam dana imao priliku ući u radionicu albanskog mehaničara koji me ljubazno pozvao. Tamo sam doista usavršio svoje vještine i stekao bogato znanje o motorima. Razmišljajući o svojim iskustvima, često sam razmišljao trebam li se vratiti u Prizren ili ne.
U početku sam bio ispunjen strahom i strepnjom kada sam došao na ovo mjesto, prvenstveno zato što sam Srbin i što pripadam mlađoj generaciji. Međutim, moje iskustvo ovdje potpuno je razbilo te predrasude. Suprotno onome što ljudi govore ili prikazuju, Srbi su ovdje dobrodošli. Mogu slobodno lutati gradom, odlučiti ostati, pa čak i učiniti ga svojim domom. Kad bi se netko izjasnio kao Srbin, to ne bi izazvalo nikakav drugačiji tretman. Umjesto toga, bili bi pozvani na razgovor i ponuđeno im da sjednu. Mnogi moji poznanici su zapanjeni mojom odlukom da živim ovdje, ne mogu shvatiti kako mogu napredovati. Njihovo prvo pitanje uvijek je o problemima na koje bih mogao naići. Ali ja samouvjereno odgovaram da ih nemam i potičem ih da dođu i sami tome svjedoče.
