Gej populacija je na ovim prostorima jako raširena u posljednje vrijeme. Međutim, kako vrijeme prolazi, i oni se sve više otkrivaju, a samim time imaju sve više i više prava u svojim životima. U razgovoru s Mirzom Vranjom, Dženan i Kemo ispričali su svoj životni put, počevši od odrastanja u Bosni, izazova stigmatizacije, faktora koji su ih naveli da se ožene ženama, te na kraju zajedničke odluke da krenu u novi život u Americi.
Njihovo putovanje prema sreći bilo je daleko od glatkog, jer su se morali nositi s izazovima društvene stigme u svojoj rodnoj zemlji Bosni, obiteljskim očekivanjima i slomljenim srcem razvoda od partnera suprotnog spola zbog ljubavi jedno prema drugom. No, unatoč preprekama s kojima su se susretali, njihova je priča na kraju imala sretan kraj. Sada su prepoznati kao jedan od prvih istospolnih parova koji su se legalno vjenčali u Bosni, možda čak i prvi. Dženan se u Ameriku preselio prije nešto više od deset godina, dok je Kemo na svoj prekookeanski put krenuo prije dva desetljeća.
Godine 2011. na Facebooku je stigao zahtjev koji sam bez puno razmišljanja prihvatio. Nisam ni slutio da će me to odvesti do Keme, nekoga koga nisam očekivao da ću upoznati ili uspostaviti bilo kakvu vezu s njim. Dvije godine smo razmjenjivali poruke i vodili video pozive na Skypeu. Onda me 2013. godine nazvao prvog listopada i oboje smo znali da je vrijeme da se osobno nađemo i istinski upoznamo. Bila je to ljubav na prvi pogled tog nezaboravnog zajedničkog listopada. No, kako svemu lijepom dođe kraj, morao se vratiti u Ameriku. Ali to nas nije spriječilo da ostanemo u kontaktu i podijelimo sve međusobno. Jednog dana me upita: “Bi li htjela doći u Ameriku?” Pomisao da ostavim sve iza sebe isprva mi se činila zastrašujućom, ali jedne noći su mi se vratila sva sjećanja i doživljaji koje sam imala prije Keme i shvatila sam da više ne mogu tako živjeti.
Dženan je izrazio frustraciju činjenicom da muškarci odbijaju raditi s njim zbog njegove seksualne orijentacije, otvoreno govoreći da se ne žele družiti s njim jer je gay. Ovakva diskriminacija koči njegov napredak u Bosni, jer smatra da bez podrške običnih pojedinaca kao što je on sam teško napreduje. Dženan je ispričao da je razgovarao s Kenanom, izrazivši želju da on dođe u Ameriku i pomogne mu u iskorištavanju prilika tamo.
“Kemo, iskoristi svoje znanje i pomozi mi da pobjegnem iz ove situacije”, molio je. I tako smo ispunili online prijavu, dogovorili intervju u američkom veleposlanstvu i ja sam dobila turističku vizu. U studenom je Kemo došao po mene, a 13. prosinca 2013. stigli smo u Ameriku. Od tada je moj život počeo ispočetka, beskrajno bolji”, ispričao je. Nakon njegove priče, Kenan je ispričao i svoja iskustva kao gay osobe u Bosni i Hercegovini. Prema njegovim riječima, zbog njihove seksualne orijentacije i nerazumijevanja u svojoj okolini, LGBT osobe prisiljene su živjeti dvojaku egzistenciju.
Dženina priča nije jedinstvena, kao što nije jedinstvena ni naša situacija. Gay zajednica u Sarajevu je pozamašna, i iako nećemo ulaziti u konkretne postotke, riječ je o značajnoj prisutnosti. Ono što Dženu izdvaja je njegova odluka da više ne skriva sebe. Ovo je ključno za mentalno blagostanje – važno je ne živjeti dvostrukim životom, ne držati se opreznim. Svjesni smo da postoje talentirani gay frizeri koji briljiraju u svom zanatu, ali nažalost, ne mogu otvoreno prigrliti svoj identitet u javnosti. Prisiljeni su voditi dvostruki život. I Dženan je iskusio ovu borbu za vrijeme svog boravka u Bosni. Bio je oženjen, ali zlostavljanje je postalo nepodnošljivo. Kad je konačno podnio zahtjev za razvod, već se preselio u Ameriku. Njegov otac je uvjeravao suprugu da odugovlači postupak, no Dženan je ubrzo nakon toga pronašao ljubav i vjenčao se s Kemom u Americi.
Godinu dana prije susreta s Kemom već sam ušla u brak koji je postao nepodnošljiv. Bio je pogođen psihičkim i nasilničkim zlostavljanjem, s prijetnjama nasiljem koje su stalno prijetile. Nadao sam se da će vjenčanje prekinuti uznemiravanje i donijeti osjećaj smirenosti. Međutim, situacija se nikad nije popravila. U to burno vrijeme susreo sam se s Kemom. Nakon samo šest mjeseci poznavanja, odlučili smo se vjenčati. Glavni razlog za ovu odluku bila je desetogodišnja viza koju sam dobio. Međutim, po dolasku u Ameriku, na vlastima je bilo odrediti trajanje mog boravka. Odobreli su mi rok od šest mjeseci, što je bio maksimalni dopušteni rok.
