Dok se Tomović sprema da uđe u novo poglavlje u svom životu, on sa sobom nosi naučene lekcije i snagu koju je stekao tokom boravka na psihijatriji.Poznati vokal Bojan Tomović se dugo borio sa ogromnim izazovima bipolarnog poremećaja. Toliki je bio napor njegovog putovanja da je čeznuo za predahom, zamišljajući san iz kojeg se nikada neće probuditi. Po povratku u bolnicu, rekao je da je vjerovatno on jedini koji je prolio suze dok se opraštao od psihijatrijske ustanove
.
Nakon mog nedavnog odlaska iz psihijatrijske bolnice, osjećam da me obuzima osjećaj melanholije, budući da sam sada okružen društvom koje ostaje nesvjesno samorefleksije. Obeshrabrujuće je vratiti se upravo na mjesto koje je prvobitno izazvalo moju nevolju, jer je široko rasprostranjeno vjerovanje da se ne može istinski izliječiti u okruženju koje je podstaklo njihovu bolest. Kako se Tomović svečano izrazio.
– Ovo mi je bio treći boravak u bolnici i desila mi se “treća sreća”. Konačno sam se psihički osjećala bolje i svaki dan, 12 dana, šokirali su mi mozak da se ne bi pokrenuli hormoni sreće, ublažavajući moju kroničnu bipolarnu depresiju. Rekli su da sam ja jedini pacijent koji je plakao kada sam izašao iz azila jer sam znao kuda se vraćam, sam među svojim kolegama pacijentima.
Niko te ne osuđuje, vređa i sramoti, svi se razumemo pa će mi nedostajati moji cimeri, oni su zapravo psihički ranjeni ljudi a nikako oni agresivni luđaci koje mnogi ljudi na ovom Balkanu zamišljaju, osim geografskog prostora izvan toga, Balkan je takođe dijagnoza koja je mnogo teža od moje bipolarne i posttraumatske dijagnoze – rekao je Bojan.
