Društvenim mrežama kružila je snimka Ivana iz Hrvatske, koji je izazvao značajnu pozornost svojim odgovorom na komentar korisnika iz Albanije. U pitanju je bio komentar “Živjela Republika Kosovo”, a Ivan je, priznajući neupućenost, odlučio malo istražiti. Pitao se misli li komentator na Kosovo kojim su nekada vladale istaknute ličnosti kao što su Nemanja, Stracimir, Miroslav, Stefan, Vukan, Rastko Nemanjić, a možda i Radoslav, Milutin, Dragutin, Dušan ili Lazar. Ivan je posebno spomenuo samostane Visoki Dečani i Gračanica, pitajući se je li riječ o istom Kosovu. Video je isprva podijeljen na TikTok-u, ali je brzo postao popularan na Twitteru, dobivajući pohvale i pozitivne komentare.

Komentari ostavljeni na ovom videu zaista izazivaju strahopoštovanje. “Nemam riječi. Hvala”, “Ovo je najopsežnije objašnjenje”, “Prijatelju, poživio dugo. Neizmjerno te poštujem” i “Nemam što dodati. Čovjekove riječi govore mnogo” samo su neki od primjera. Ovi komentari pokazuju postojanje duboko ukorijenjenih predrasuda. Stanovnik Zagreba, koji je nedavno posjetio Beograd, izrazio je zaprepaštenje izrazito pozitivnim ponašanjem srpskog naroda, rekavši: “Nikada se nisam susreo s nečim ovakvim.

Na putu do srbijanske prijestolnice u potrazi za automobilom, neidentificirani Hrvat ostao je zatečen kada ga je jedna srpska obitelj primila kao svog rođaka. U njegovu kazivanju srdačno su ga dočekali s kavom, pecivom i predjelima, a oprostili s još srdačnijim gostoprimstvom. Osvrćući se na svoj susret, tvrdi da su Srbi bez premca u svojoj velikodušnosti domaćina.

Prije nekoliko mjeseci krenuo sam iz Hrvatske u Beograd s namjerom da kupim auto. Plan je bio jednostavan: otići, pregledati vozilo i odlučiti hoćete li ga kupiti ili ne. Stigao sam oko podneva i toplo su me primili mještani, koji su me ljubazno ponudili kavom, kolačima i namazima od ukusnih šunkica i sireva. Njihova je ljubaznost bila doista izvanredna i nisam mogao ne cijeniti njihovu gostoljubivost. Ono što me se najviše dojmilo je nepostojanje bilo kakvog animoziteta prema meni isključivo zbog mog hrvatskog podrijetla. Možda je to bilo zato što sam ja bio tamo da izvršim transakciju, a oni su financijski profitirali. Bez obzira na sve, atmosfera je bila lišena ikakve natruhe negodovanja.

Nakon malog obroka, provozao sam se i na kraju donio odluku o kupnji automobila. Nakon što sam predao novac, prodavač mi je dao sve potrebne papire i ključeve. Neočekivano sam ostao duže jer je njegova supruga pripremila obrok za sve, bez mog prethodnog znanja. Nakon uživanja u ručku, lagano sam se vratio u Zagreb.

U vrijeme dok sam ovdje u Hrvatskoj, nikad se nisam susreo s nečim sličnim. Ljudi u mom susjedstvu su zaista izuzetni i bez premca! Jedan sumještanin Hrvat koji je sa mnom bio na jednom koncertu svojedobno je vjerovao da će ga kročenjem na naše tlo pojesti kanibali. No, godinu dana kasnije on i njegova obitelj bezbrižno su motociklima otputovali u Srbiju. Ova anegdota mi je izmamila osmijeh na lice. Podsjeća me to na vlastito iskustvo od prije 15 godina kada sam se autobusom uputio u Zadar. Budući da sam sama i ne poznajem Hrvatsku, bojala sam se da ću po dolasku na kolodvor biti izložena nasilju samo zbog mojih tema razgovora i rodnog grada. No, brzo sam otkrio da su Zadrani bili nevjerojatno opušteni i gostoljubivi. Čak je i konobarica izrazila oduševljenje kada je saznala da sam Nišlija. Među primjedbama ostavljenim kao odgovor na objavu Zagrepčanina, istaknule su se neke. „Valja napomenuti da je ovo sasvim obična situacija i za vas u Nišu“, ističe jedan komentator. Drugi je dodao: “Čudno je kako neki Hrvati vjeruju da gajimo neprijateljstvo prema njima, dok u stvarnosti još nisam sreo nikoga tko gaji takve osjećaje.” Drugačiju perspektivu ponudio je netko tko je izjavio: “Okrenimo priču i zapamtimo da smo, na kraju dana, svi ljudi.” Osim toga, čest putnik u Hrvatsku podijelio je svoje osobno iskustvo, rekavši: “Posljednja dva desetljeća posjećujem Hrvatsku svake godine, često vozeći automobil srpskih registarskih oznaka, i nikada nisam naišao na bilo kakve neugodnosti.

Preporučujemo