Severina Vučković ponovno je uspjela izazvati polemiku među srpskim stanovništvom. Na nedavnom nastupu u Crnoj Gori osvojila je publiku izvedbom popularne pjesme Ivanova korita, da bi nakon toga uslijedila strastvena povika Čuvajmo Crnu Goru pod svaku cijenu!
Ljubica, kći Merime Njegomir, prišla je pjevačici i pojasnila da ne izvodi crnogorsku pjesmu, već popularnu skladbu svoje majke koju je napisao srpski pisac.
Ljutnja Ljubice Njegomir proizlazi iz činjenice da je hrvatska pjevačica Severina pjesmom svoje majke provocirala Srbe, što ju je u konačnici navelo da svoje nezadovoljstvo iskaže znakom X na društvenoj granici.
Ljubica je prvo napisala o pjesmi koju izvodi njezina majka, poznata srpska pjevačica. Ovu pjesmu je i napisao i skladao jedan sugrađanin Srbin. Međutim, Ljubica se osjećala prisiljenom pružiti određeni kontekst. Hrvatska pjevačica je tijekom nastupa u Crnoj Gori otpjevala pjesmu iz Srbije koja promiče animozitet prema toj zemlji. Čini se da je ovaj čin pokušaj sijanja podjela i poticanja negativnosti među narodima. Ljubica ističe da je naslijeđe njezine majke, kao i bilo čije drugo, nebitno za situaciju. Izražava ljubav prema Crnoj Gori i smatra da svakome tko želi pjevati to treba omogućiti. Oglasila se i Merima Njegomir, Ljubičina kćerka, koja je ispričala da je Milutin Popović Zahar pomenuti hit posvetio svom pokojnom stricu, koji je, kao i Merima Njegomir, preminuo od raka pankreasa.
Godine 1999., dok se moj ujak Jakša borio s rakom gušterače, skladao sam pjesmu Ivanova korita. Kako je boravio u Beogradu, otišao sam da ga posjetim i svjedočim njegovom laganom propadanju. Kako je bio porijeklom iz Crne Gore, zamolio me je: “Molim te, sine moj, donesi mi vode iz Ivanovih korita kod Cetinja. Vjerujem da će mi pomoći da ozdravim.” Zahar, odlučan ispuniti želju svog ujaka, bio je spreman prevaliti udaljenost, čak i ako se njegova teta nije složila s tim. Kada je to čula, njegova žena se umiješala i predložila: “Donesite mu vode s bilo kojeg izvora.” I tako sam poslušala njezin savjet. Pružio sam ujaku vodu, a on je otpio gutljaj, primijetio je: “Ovo nije voda iz Ivanovih korita.” Shrvan sramom i mučen osjećajem krivnje, vratio sam se kući. Beograd je vrvio ljudima i činilo mi se kao da se vozim cijelu vječnost. A onda, niotkuda, u mojim mislima poče odjekivati stih: “Ne pomaže voda, majko, iz korita Ivanova…” Zanimljivo je kako je dvije godine kasnije pjesma “Ivanova korita” našla put do Merime Njegomir. .
Iako je izrazila svoju naklonost prema pjesmi, prenijela mi je da nosi duboki osjećaj tuge. To me je ponukalo da zapišem stihove: “Majko, ne roni suze”, poručuje cijenjeni skladatelj zanosnim glasom Anke. U viziji mi je Jova govorio, uvjeravajući me da će ljubav poslužiti kao lijek za moje nevolje.
