Tik tok kada se pojavio prije 4 godine, bio je pravi hit u svijetu. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, on je postajao sve gori i gori, sa nizom bizarnih izazova. Infiltracija jezive moderne tehnologije i uznemirujućih hirova u našu današnju kulturu uzrokovala je da nekoć postojan sustav istinskih načela izgubi na značaju i postupno nestane. Sve veći broj adolescenata gravitira prema platformama društvenih medija, gdje, u potrazi za relevantnošću i popularnošću, ne uzimaju u obzir posljedice dijeljenja neobičnog sadržaja koji bi nenamjerno mogao potaknuti druge na razmišljanje o još zlokobnijim idejama.
Izazivajući pomutnju na platformama društvenih medija, nedavni virusni trend među srpskim srednjoškolcima uključuje uznemirujući čin pokapanja svojih živih prijatelja. Ovi su studenti otišli na TikTok kako bi podijelili videozapise na kojima nose navodno pokojnika na klupi, oponašajući postupke svećenika držeći križeve i pjevajući pogrebne pjesme. Ovaj šokantan prikaz ostavio je javnost u nevjerici.
“Primijetio sam da je to, po mom mišljenju, najnegativniji aspekt. TikTok mi služi kao zabava. Kad god imam slobodnog vremena, uhvatim se kako skrolam po TikToku i gledam videe. Međutim, moj pravi interes su automobili, “, izrazio je jedan učenik. Drugi je student dodao: “Čvrsto vjerujem da je to najgora stvar. Da me zamole da izbrišem TikTok, rado bih pristao, jer sam aktivan na raznim drugim platformama društvenih medija.” Ovakav osjećaj može štetno djelovati na djecu te je ključno aktivno se boriti protiv toga kako bi se njihova pozornost preusmjerila. Ovaj oblik zabave može biti osobito opasan ako se infiltrira u obrazovne ustanove, povećavajući uključene rizike.
Prema rečima Dragoslava Jankovića, direktora Tehničke škole Majdanpek, deca se bave ovakvim ponašanjem pod lažnim uverenjem da postižu slavu. No, ta slava nije prava i ne dolazi nauštrb gaženja drugih. Važno je napomenuti da podvale, rituali i ukopi nisu ugodna iskustva za pojedince koji su meta. Pojava društvenih medija promijenila je svijet, dopuštajući svakome da nanese štetu drugima bez suočavanja s posljedicama ili kaznom.
Kroz povijest se rizično ponašanje na društvenim mrežama održalo, iako u različitim oblicima i izrazima, ističe Jelena Ćirić, psihologinja i ravnateljica Srednje škole Majdanpek. Naglašava važnost korištenja društvenih mreža u svrhu komunikacije i zabave.
“Kada dođe do zlouporabe društvenih mreža, naša reakcija treba biti pravovremena i primjerena kako se takvo ponašanje ne bi zadržalo”, rekla je Jelena Ćirić u intervjuu za TV Prva. Priznala je izazov kontrole onoga što naša djeca gledaju i ulogu roditelja u rješavanju ovog problema. Prema njezinim riječima, postoje dva rješenja. Prvo, roditelji bi trebali zanemariti pojam poštovanja privatnosti svog djeteta i umjesto toga se usredotočiti na osiguravanje odgovarajućih postavki, posebno za mlađu djecu. To uključuje filtriranje sadržaja i osiguranje profila djeteta. Katarina je dalje istaknula važnost ovih mjera.
Kada donosimo odluku djetetu pokloniti telefon, bilo da ima 5, 7 ili 12 godina, ključno je da se pozabavimo pitanjem sigurnosti na internetu i naučimo ga kako se odgovorno snalaziti u online svijetu. Prisutnost uznemirujućih trendova i nekvalitetnih sadržaja namijenjenih djeci trebala bi biti razlog za zabrinutost. Nedavno sam sa susjedom, rođenom 2004. godine, razgovarao o svom nastupu u jednoj emisiji i temi o kojoj se razgovaralo. Napomenuo je da su se sličnim aktivnostima bavili tijekom osnovne škole. Kad sam ga pitala što ga zanima u vezi s tim, nije se mogao sjetiti pojedinosti, ali se sjetio igranja igrica u kojima su se pretvarali da su mrtvi, pa čak i održavali lažne sprovode. Bio sam istinski zatečena njegovim odgovorom.
Kako djeca dospiju u fazu puberteta, ključni trenutak u njihovoj integraciji u društvo, stalno se suočavaju s istim upitima: Kako prkositi takvom prevladavajućem trendu kada se većina djece želi baviti takvim aktivnostima? Kako se oduprijeti?
Katarina je istaknula zabrinutost koju djeca gaje zbog isključenosti i izolacije od svojih vršnjaka. Boje se da će biti meta nasilnika jer se zalažu za sebe, odbijaju sudjelovati u određenim aktivnostima ili se isključuju iz nasilne grupne dinamike. Ključno rješenje, smatra Katarina, leži u opremanju te djece snažnim sustavom podrške u vidu obitelji i roditelja. Roditelji bi od ranog djetinjstva trebali njegovati osjećaj identiteta, samoprocjenu, samopouzdanje i samopoštovanje kod svoje djece. Katarina čvrsto vjeruje da obiteljska zajednica služi kao najbolja obrana od nasilnika.
