Brak je definitivno svetinja, a stvaranje porodice je cilj apsolutno svake osobe na svijetu. Međutim, nisu baš svi blagoslovljeni sa time da se skrase sa nekom osobom, te da dobiju i djecu, samim time i nalsjednike. Mi danas govorimo o braku i bračnoj zajednici, kroz prizmu vjere i same crkve.
Pre nego što se posvetio životu posvećenom Bogu, monah Arsenije je izdržao bezbrojne nevolje i dugo se borio sa sopstvenim porocima. Upravo kroz svoju nepokolebljivu vjeru otkrio je spasenje, crpeći iz svojih dubokih životnih iskustava kako bi stekao uvid u razne stvari. Međutim, on ne opravdava svoje greške iz prošlosti, čak ni u vlastitoj introspekciji. Popularnost njegovih govora proizlazi iz njegovog iskrenog i izravnog pristupa, jer neustrašivo raspravlja o širokom rasponu tema. Jedno područje u kojem posjeduje jedinstvenu perspektivu je područje braka i odabir životnog partnera.
Jedno od temeljnih načela je odabir budućeg životnog partnera koji nam je što bliži, kako karakterom, tako i društvenim statusom. Nema potrebe tražiti supružnika unutar bijele zajednice jer to može biti iznimno zahtjevno i zamršeno. Priča o monahu Arseniju počinje tvrdnjom da nije teško pronaći partnera, ali je teško održati uspješan brak. Brojni pojedinci vjeruju da ljubav nadilazi sve predrasude, ali sličnost između partnera osigurava odnos koji karakterizira duboko razumijevanje.
Dobra komunikacija ovisi o tome da pojedinci dijele zajedničke interese i razmišljanja, bez obzira na njihovo zanimanje ili pozadinu. Bez obzira jesmo li radnici, intelektualci ili sportaši, ključno je da su naše preferencije usklađene jer to potiče osjećaj zajedništva i olakšava zanimljive razgovore. Kada imamo sličan ukus za filmove, glazbu i hranu, uspostavljamo temelje za smislene interakcije.
Mnoge se djevojke prepuštaju maštariji da se zaljube u tajanstvenog stranca, nesvjesne da će na kraju neizbježno isplivati razlike među njima.
Danas je djevojka krenula na putovanje kako bi naučila španjolski i naišla na izvanrednog Španjolca. Ova osoba, koja je posjedovala i ljepotu i zadivljujuću tamnu put, pokazala se izuzetnom na polju intime. Između njih je cvjetala ljubav, što je dovelo do njihovog konačnog braka. Međutim, svećenici su učinili ozbiljnu pogrešku dopustivši ovu uniju, jer su time prekršili ograničenja nametnuta nepravoslavnim pojedincima. Iako je ovo posebna i teška tema, vrijedno ju je spomenuti. Unatoč početnom bračnom blaženstvu, par se na kraju susreo sa značajnim izazovima zbog dubokih kulturnih razlika. Redovnik naglašava da su njihova različita vjerska uvjerenja odigrala primarnu ulogu u ovom neskladu, pojačanom miješanjem njihovih obitelji, što je na kraju dovelo do potpunog prekida njihove veze.
Majka ga upozorava, bez obzira na porijeklo ove osobe s Balkana, mi imamo predrasude o Srbima. Oni imaju sklonost korumpiranosti, korumpiranosti, korumpiranosti, a ako on nije dovoljno zreo, može na kraju podleći i reći: “Pa, ona je drugačija, ona je pravoslavna, krštena je, ima drugačije običaje, tako da postoje određeni moralne barijere.” Čak i da ih nema, ipak smo različiti.
Prema njegovom uvjerenju, Anglo-Nijemci koji žive u srednjoj Europi, uključujući Švicarsku, Belgiju, Nizozemsku, Austriju i Njemačku, nemaju posebno povoljno mišljenje o nama.
Suočavamo se sa značajnim izazovima kada se naše žene udaju za Nijemce, jer postoji duboko ukorijenjeno neprijateljstvo prema nama. Povijesni sukobi ponovno izranjaju na površinu, a utjecaj starijih održava ovo neprijateljstvo. Kao posljedica toga dolazi do tiranije koja dovodi do rađanja dvoje ili troje djece. Kao ljudi nježne naravi, loše smo opremljeni za rješavanje takvih situacija, zbog čega naše žene postaju nemirne. Koriste razne taktike kako bi se doveli do ludila i dobili psihijatrijsku procjenu. To u konačnici rezultira automatskim razvodom i dodjeljivanjem skrbništva nad djecom. Potom stižu u Ostrog, potpuno shrvani i zbunjeni, nesvjesni što ih je snašlo ni kako dalje. Iskazuju izuzetne kvalitete svojih bivših partnera, iako su takvi slučajevi rijetki. Ističe se kako je neprirodno da žena preuzima inicijativu u vezama, što objašnjava zašto imamo višak neoženjenih muškaraca.
Iz moje perspektive, idealno trajanje veze je između jedne i tri godine, iako su tri godine već možda pretjerane. Važno je biti otvoren i autentičan, izbjegavajući iskušenje da se prikažemo kao nadljudi ili da čuvamo tajne. Trebamo se predstaviti pošteno, s manama i svime, kako ne bismo prevarili budućeg supružnika. Iznad svega moramo dati prednost poštenju i priznati vlastite slabosti, jer samosvijest je vrijedna vrlina. Ključno je izbjegavati stalno djelovanje s mjesta nesigurnosti ili kompleksa manje vrijednosti.
Prema njegovim riječima, nije preporučljivo suživot s partnerom prije vjenčanja.
Zajednički život nije preporučljiv, jer postaje izazov oduprijeti se tjelesnim željama. Poželjno je boraviti u neposrednoj blizini i održavati česte kontakte. To potiče razvoj istinskog prijateljstva, koje je u biti izraz ljubavi. Nadalje, tjelesna intimnost se kasnije lako može uskladiti.
