U nastavku našeg današnjega članka govorimo o nasilju nad ženama. Svjedoci smo toga, da je u posljednje vrijeme sve više slučajeva femicida, a žene iako imaju sve više prava u društvu, ipak postaju žrtve istog. Imamo i poznatih žena, koje su bile, ili su trenutno jako maltretirane od strane supružnika, a jedna od njih je i Goca Lazarević, o kojoj govorimo u nastavku našeg današnjega članka.
Put do slave i trijumfa poznate folk pjevačice Gordane Goce Lazarević nije bio lak. Kroz život se susrela s brojnim nedaćama, no uspjela je zadržati optimizam i postala poznata po svom zaraznom osmijehu koji rijetko kad silazi s njezina lica. Lazarević, rođen 28. marta 1954. u Takovu, od malih nogu se suočavao s nedaćama. Nakon završene osnovne škole u rodnom gradu, preselila se u Beograd u ekonomsku školu. Kako su joj roditelji na radu u inostranstvu, Goca i njen brat ostali su u Srbiji. “Do osamostaljenja suočio sam se s ogromnim borbama. Život je bio težak. Moji su roditelji otišli u inozemstvo u potrazi za boljim životom. Povjerili su brata i mene stricu i strini. Na kraju je i teta morala pronaći posao, napustivši nas u kući smještenoj u šumi pod nadzorom nepouzdanog čovjeka. Nosio je istu odjeću deset dana bez prestanka”, rekla je Goca jednom prilikom u intervjuu.
Živeći skromnim životom, otvoreno je ispričala detalje koji su joj ostali živo urezani u sjećanje.
Tijekom cijelog tjedna, naš kruh dosljedno su krasili pašteta i margarin kao jedini začini. Naše kulinarsko znanje bilo je ograničeno do dolaska moje tete, što je u konačnici dovelo do razvoja mog gastritisa, bolesti koja me mučila od malih nogu. Vrijedno je napomenuti da nam glad nikada nije bila problem, jer nikada nismo išli bez nje. Uz to, priuštili smo si povremenu kupnju čokolade, mjesečne poslastice koja je u naše živote unijela okus životinjskog carstva.
Kao pjevačica, prepričala je svoje osobno otkriće, zadubivši se u temu prerane smrti svoje majke u tragičnoj prometnoj nesreći tijekom njezinih formativnih godina. Unatoč njezinoj tada nježnoj dobi, gubitak je ostavio neizbrisiv trag na njezinoj psihi. Tijekom proteklih desetljeća neprestano je doživljavala snove o povratku svoje majke, čeznući za prisutnošću majčinske privrženosti, brige i bezgranične ljubavi.
Tijekom tog konkretnog slučaja, također je spomenula da joj je odrastanje bilo izazovno zbog očeve povezanosti s drugim ženama, od kojih su se neke prema njoj i njezinu bratu odnosile ljubazno, dok druge nisu.
Nakon toga moj je otac sklopio više neslužbenih brakova. Te žene su bile dosta neugodne prema nama. Kad god bi netko od njih stigao, odmah bih dočarao zamišljenu srednju školu koja se nalazi daleko samo da ih ne sretnem. Pobjegla bih u Beograd, kako mi je Goca predložila.
U dobi od 15 godina otišla je u glavni grad kako bi živjela kod rođaka svoje maćehe, ali njezino iskustvo tamo bilo je nimalo ugodno. U toj obitelji bio je sin jedinac koji ju je često fizički zlostavljao. “Njemu je smetala moja prisutnost i svakodnevno bi me napadao iz ljubomore. Jednog dana, kada me posebno jako udario, ja sam mu uzvratila. Kao rezultat toga, njegova majka me je uputila da nađem drugo mjesto za život. Skupila sam svoje stvari u jednostavan karton box i krenuo u potragu za mojom tetom, čije je radno mjesto u Lion’s Buffetu bilo jedini trag koji sam imao. Bio je izazovan zadatak ući joj u trag”, duboko je emotivno prepričao pjevač. Njezina duboka ljubav bila je rezervirana za Miultina Popovića Zahara, njenog 16-godišnjeg partnera, s kojim je dijelila radost odgoja njihovo dvoje djece.
Skladatelj je zaslužan za stvaranje brojnih pjesama koje su se popele na top ljestvice za pjevačicu, uključujući glasovitu “Vidovdan”, pjesmu posebno posvećenu Vesni Zmijanac koja ju je dovela do slave. Goca je ispričala i intimne detalje veze sa skladateljem, rasvijetlivši njihov zajednički život i razloge rastave 1990. godine.
Goca je govorila s dozom mističnosti, izražavajući da različitost nosi određenu privlačnost zbog intrigantne prirode suprotstavljenih sila. Međutim, kada te razlike ne mogu pronaći sredinu, to može postati prilično iscrpljujuće. Kako vrijeme prolazi, neki aspekti života postaju neodrživi i na kraju se pretvaraju u svoju potpunu suprotnost. Goca je zagonetno spomenula delikatnu granicu koja razdvaja ljubav od mržnje.
Nakon sazrijevanja svoje djece, Goca je upoznala poduzetnika Branka, koji je posjedovao dvije firme u Beogradu. Od tog trenutka razvili su romantičnu vezu, koju je Goca dosljedno smatrala jedinom ljubavlju svog postojanja. Nažalost, Branko je preminuo u 55. godini života, a Gordana Lazarević nije mogla prebroditi tugu niti se potpuno izliječiti od tog teškog gubitka. Zanimljivo, Gordana Lazarević je svjesno odlučila da se ne uda za svog novopečenog partnera jer je smatrala da bi to bilo nepravedno prema njenoj djeci.
Trenutno nastanjenoj na Bežanijskoj kosi, Goca se neizmerno raduje kada joj u posetu dođu unuci Dunja i Balša koji joj omogućavaju da ponovo proživi mladenačke dane.
