Nakon završene srednje škole, influencerica Milica Mumđić dočekala je dolazak kćeri, iako se tada osjećala nespremno. Međutim, čim je postala majka, shvatila je da je njena ljubav prema ovom djetetu nadmašila sve što je doživjela.
Tragedija se dogodila u prosincu 2021. kada je Miličina kći Kasia tragično pala s prozora njihove dnevne sobe. Iako je hitno prebačena u bolnicu, Kasia je nažalost preminula samo nekoliko dana kasnije. Nakon razornog gubitka uslijedilo je još jedno slomljeno srce samo 8 mjeseci kasnije, kada je ubijen Miličin partner koji je s njom dijelio roditeljstvo. Ova nezamisliva bol i patnja i dalje je teško opterećivala Miličina pleća.
Voljena kćeri moja, kako se mjesec prosinac bliži kraju, ne mogu a da ne osjetim tvoju odsutnost. Želja da ukrasim nešto u tvoju čast je ogromna, ali težina tuge učinila me nesposobnom da čak i podignem pogled, jer se čini kao da mi se srce raspada u bezbroj fragmenata.
Moj je život bio na vrhuncu kad sam bio s tobom, posebno tijekom tog nevjerojatnog prosinca. Sve za čim žudim je samo pet minuta tvoje prisutnosti, kako bih mogao ponovno proživjeti radost i toplinu koju smo dijelili. Iako sam potpuno svjestan da pet minuta nikada ne bi bilo dovoljno i da bih neizbježno žudio za još, u ljudskoj je prirodi uvijek željeti više i osjećati se kao da nešto nedostaje. Ali ti, mila moja Kasi, ti si mi zaista bila dovoljna, i to sam prepoznao još u mladosti. Nikad se nisam suočio s poteškoćama i nikad se nisam žalio ni na što jer sam bio iskreno sretan. Zbunjujuće je zašto bi Bog nekoga blagoslovio tako dragocjenim darom samo da bi ga brzo oduzeo, ostavljajući osobu da pati i postoji kao mrtva. Uvijek sam govorila “Ostani što duže dijete” i “Nemoj žuriti u odraslu dob”, jer vrijeme prolazi neprirodno brzo, ali nisam ni slutila da će biti ovako.
Mama je izgubila entuzijazam za Novu godinu i više ne uživa u lampicama ni božićnim drvcima, pogotovo u prosincu. Ipak, postoji jedan prosinac koji će mi zauvijek ostati urezan u sjećanje – prosinac 2021., mjesec koji si ostavio svoj pečat. Bilo je to vrijeme kada sam osjećala najveću ljubav, posebnu, ispunjenu i ponosnu. Bilo je to vrijeme kada je svijet pripadao meni, Milici i mojoj kćeri Kasiji. Iako je mama možda izgubila ljubav prema prosincu i lampicama, obećava da ćemo, kad se ponovno okupimo, imati najljepšu božićnu jelku, veću čak i od one koju nikad nismo stigli okititi. Prije nekoliko tjedana Milica se prisjetila tragičnog događaja i napisala: “Nisam bila nešto posebno sklona djeci, ali čim sam ugledala Kasiju, odmah sam ostala očarana. Bila je to ljubav na prvi pogled. Suze su mi krenule kad sam Vidjela sam Strahinju i tatu kako stoje ispred porodilišta. Strahinjin zahtjevan radni raspored ga je spriječio da bude prisutan kao ja”, nastavila je svoju priču. “Uoči njenog prvog susreta s Djedom Mrazom pripremali smo se za spavanje. Preplavljeni emocijama, suze radosnice tekle su mi niz lice, a jutro nam je počelo toplinom dok smo se šćućurili… Bio je to prvi put da nisam Ne posežem za telefonom da uhvatim trenutak. Dan je bio ispunjen suncem, melodičnim pjevom ptica i osjećajem proljeća u zraku. Izašli smo van u laganu šetnju. Otvorio sam prozor da svježi zrak prodre u naše stan, a preko puta se nalazio dućan za kućne ljubimce u koji je voljela gledati s prozorske daske.
Do tog dana uvijek sam bio oprezan, ali iz nekog razloga nisam razmišljao o posljedicama. Moj jedini fokus bio je pripremajući užinu prije spavanja, a tri minute su joj se činile kao vječnost. U međuvremenu se veselo igrala u dnevnoj sobi. Čuvši zvuk kola hitne pomoći, moj neposredni instinkt je bio da požurim do nje kako bih ublažio svaki strah koji možda osjeća Kad sam bacio pogled na područje gdje su obično bile razbacane njezine igračke, postalo je očito da ona nije prisutna. Istina je postala bolno jasna, iako sam je očajnički želio poreći. Teška srca spustio sam pogled i promatrao gomilu ljudi okupljenu ispod. I tu je ležala, nepomična. Bez trenutka oklijevanja, istrčao sam van i zabrinuto se raspitao kako je dobro, očajnički se nadajući tračku života.
