Kao što i sami možete da zaključite po naslovu današnjega članka, govorićemo malo o opasnim 90 godinama prošloga vijeka.
Milorad Veljić, poznat i kao Mange, legendarna je osoba u Žarkovu, iako njegova slava možda ne dopire do šire javnosti. Prepoznaju ga prije svega oni koji su bili u zatvoru i koji poznaju zatvorski žargon mangaš ili mangalija, koji opisuje impozantnu i strašnu osobu. Trenutačno, ako netko pokuša potvrditi svoju dominaciju unutar zatvorskog sustava, iskusni zatvorenici će ga podsjetiti: “Nemoj nas pokušavati prevariti, ti nisi nikakav Mange!
Tijekom boravka na Golom otoku zbog tetovaža mu je bilo zabranjeno izlazak na bodybuilding natjecanja. Na leđima mu je krasila istaknuta kobra koja je postala prepoznatljiv simbol u gradu. Mange je u javnosti postao poznat nakon svađe u kafani “Mala romansa” u Žarkovu, gdje je sam savladao devet osoba, od kojih su neki bili naoružani noževima. Unatoč ubodima i posjekotinama, Mange je ostao stajati. Veljić, velebna figura, posjedovao je toliko golemu snagu da standardne lisice nisu bile dovoljne, pa su se za njega trebale koristiti veće američke lisice. U Jugoslaviji je slovio za jednog od najjačih ljudi, a zaslužio je i pohvale slavnog Ljube Zemunca koji je izjavio: “Jedini jači od mene je Milorad Veljić Mange!” Iako su često bili zajedno u zatvoru, odupirali su se pokušajima da ih se međusobno sukobi u konkurenciji.
Ljuba, direktna osoba, uvijek je priznavao i poštovao one koji su pokazali snagu i hrabrost. U nezaboravnom susretu u Frankfurtu, Ljuba je uputila Lainovića da skine jaknu, ali je Lainović prkosno uzvratio: “Uradi sam!” Ovakav hrabar odgovor razveselio je Ljubu, koji ga je zagrlio i rekao: “Imaš petlju, mali!” Od tog trenutka njihovo je prijateljstvo procvjetalo. Slična razmjena dogodila se između Kneleta i Darka Stanojevića, kada je Knele tražio da posudi Stanojevićev sat. Stanojević mu je lukavo uzvratio: “Daj mi prvo te lančiće, pa ću ti dati da probaš sat!” Ova duhovita razmjena učvrstila je njihovo partnerstvo, a Knele je u Stanojevića imao neizmjerno povjerenje do kraja svojih dana.
Milorad Veljić Mange, legendarni Žarkovčanin, nije poznat u široj javnosti, nego među onima koji su bili zatvoreni tijekom…
Tijekom 1970-ih Ljuba i Mange uspostavili su duboko prijateljstvo. Kad je Ljuba putovao u Frankfurt, Mange ga je obavezno posjećivao, ponašao se prema njemu kao prema voljenom bratu. Zajedno su izazvali veliku pometnju u gradu, dovevši do izvanrednog stanja koje je zahtijevalo intervenciju cijele beogradske policije. Tragično, Ljuba je mučki ubijen, a Mange je imao čast nositi njegov lijes na sahrani. Kako su sredinom osamdesetih oružani sukobi počeli eskalirati, Mange se našao u suprotnosti sa svojim načelima “fair playa”. Unatoč tome, uspio je preživjeti burne devedesete i na kraju preminuo prirodnom smrću. Mange je utjelovio vrijednosti stare garde, oslanjajući se na vlastitu snagu i integritet u rješavanju sukoba.
Iako je njegova prisutnost u medijima bila ograničena, živio je u sjećanjima onih koji su ga poznavali, a njegove legendarne priče prenosile su se usmenom predajom. Priče o Mangetovoj nevjerojatnoj snazi mogu se činiti kao obična folklorna priča u moderno doba, ali oni koji su živjeli uz njega mogu potvrditi njihovu autentičnost. Neosporno je da su pojedinci njegova kalibra prava rijetkost, pa možda zato i pokušavamo shvatiti veličinu njegove hrabrosti i moći. Manget je doista bio jedinstven!
