Godine 1991. nakon dugotrajne i teške bolesti u 52. godini života preminuo je poznati umjetnik narodne glazbe Toma Zdravković.
Čak i nakon trideset godina, melodije koje je stvorio nastavljaju odzvanjati u sadašnjosti, a priče o njegovom životu ostaju beskrajno prepričavane. Biografski film “Toma”, premijerno prikazan prije dvije godine, osvojio je publiku i izazvao veliki interes.
Povodom izlaska filma, Tihomir Pop Asanović, poznati klavijaturist kultne jugoslavenske rock grupe “Time”, podijelio je svoja sjećanja na Zdravkovića. Asanović je imao privilegiju surađivati s Tomom tijekom početne faze njegove karijere u razdoblju od šest mjeseci 1965. godine. Ove reminiscencije, ispunjene intrigantnim uvidima, dodale su nove dimenzije pripovijesti koja okružuje Toma.
Tijekom posljednjih mjeseci 1965. i prvih mjeseci 1966., Tom i ja smo imali priliku surađivati u razdoblju od šest mjeseci. Asanović se rado prisjetio ovog vremena i dodao:
Prostor koji smo nazivali Gradski podrum zapravo je dio Doma sindikata koji se nalazi u Beogradu. Ova ustanova se mogla pohvaliti jedinstvenom dvoranom koja se nalazila u podrumu.
Naš bend je imao privilegiju nastupati tamo šest dana u tjednu, a ponedjeljak nam je bio jedini slobodan dan. Zanimljivo, na popodnevnim čajankama od 16 do 19 sati okupljene su zabavljali i drugi poznati bendovi poput Gentlemena i braće Jelić, koji će kasnije biti poznati kao YU grupa. Što se nas tiče, mi smo na pozornicu stupili od 20 sati. do ponoći.
Asanović se smatra sretnim što je imao priliku surađivati s Tomom Zdravkovićem, renomiranom osobom u području narodne glazbe, tijekom njegovih ranih dana kao rock glazbenika. Ovo iskustvo pokazalo se neizmjerno poučnim za Asanovića. Godine 1965. Asanović se iz Skoplja preselio u Beograd.
Sa 17 godina našao sam se u potrazi za poslom. Tražio sam mjesto okupljanja glazbenika, glumaca i menadžera, nadajući se da ću se raspitati o mogućim nastupima. Tamo sam dobio vrijedan prijedlog da se obratim Tomu, budući da je njegov pijanist nedavno doživio nesretnu nesreću zbog koje nije mogao nastupati.
Živo se sjećam kako sam svirao na trošnom Steinway klaviru, očajnički moleći da bude ispravno ugođen, dok sam se bezbrižno smijao s onima oko sebe.
Toma Zdravković je na početku karijere imao već 27 godina, što ga je činilo nešto starijim. Asanović se prisjeća da su u to vrijeme izvodili ugodne melodije i tradicionalne narodne pjesme jer još nije nastupilo doba cajki i turbo folka.
U tom razdoblju Toma je imao sposobnost tražiti da mu demonstriram nekoliko klavirskih akorda samo sat vremena prije našeg nastupa. Posvetili smo deset dana zajedničkom vježbanju.
Tomin talent bio je izniman. Imao je sposobnost skladati i tekstove i melodije, od kojih su neke s vremenom stekle popularnost. Međutim, u tom trenutku još nije snimio nijednu svoju kreaciju.
Pop Asanović je itekako bio svjestan poroka koji glazbenicima nisu bili strani, kao i prednosti i mana njihovog zgusnutog radnog vremena.
