Od trenutka rođenja borio se za preživljavanje, maštajući o ispunjavanju temeljnih životnih potreba za sebe i one o kojima brine.
Priča o bosanskom djedu, kojem su vlastiti unuci htjeli nauditi, sudbina je koja ostavlja težak i obeshrabrujući osjećaj u srcima svih koji je čuju. Dobro poznate riječi Lava Tolstoja: “Sve su sretne obitelji slične; svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način”, pokazale su se surovom stvarnošću u brojnim slučajevima u stvarnom životu.
Priča o Šemsu Ibrahimoviću, 88-godišnjaku iz Bosne, potresna je i postavlja pitanja o mogućnosti da se takvi zločini dogode u našem takozvanom “modernom” svijetu.
Dok je djed, koji je nedavno napunio 88 godina, započeo svoju priču, kroz suze je ispričao kako je jednom prokleo nekoga poželjevši da u njihovoj kući nikada ne bude mira.
Od trenutka rođenja borio se za preživljavanje i sanjao o ispunjavanju temeljnih životnih potreba za sebe i one koji su mu dragi.
Slučajevi bijede nisu neuobičajeni, ali ona vrsta koju dotični pojedinac doživljava je rijetka. On pripovijeda da je zimi išao bos i hranio se ostacima kukuruza. Unatoč napornim naporima da stvori ugodniji život, oženio se i nadao se boljim danima. Nažalost, njegova supruga je u pozadini imala kongenitalnu shizofreniju, što on u početku nije primijetio.
Od četvero djece koje je rodila, dvoje je naslijedilo njezin genetski sklop, dok drugo dvoje nije. Kći je nanijela golemu patnju svojoj majci, koja je zbog općinskih propisa nije mogla institucionalizirati.
Zbog toga je kćerka poslana na liječenje u Zenicu, gdje ju je liječnik proglasio nepodobnom za kućnu njegu i najtežom pacijenticom s kojom su se ikada susreli. Sputana je i odvedena zbog njezinih nasilničkih sklonosti, uključujući i želju da naudi svojoj majci. Majčino srce je bilo slomljeno tim iskustvom, zbog čega su nekontrolirano lile suze.
Unatoč molbama oca da kćer ostavi u bolnici, ona je nakon kraćeg liječenja puštena kući i vratila se kući.
Preko zime sam joj osigurao drva za ogrjev, ali nije htjela zapaliti vatru da se ugrije. Pravo je čudo da je preživjela niske temperature. Opskrbio sam je i hranom, ali ju je bacila ne pojevši. U vrijeme moje teške bolesti, nikad me nije došla posjetiti. Sada, zbog svog stanja, moram nositi kateter.
Čovjek se suočio sa značajnim problemima sa svojom suprugom, koja ga je ucjenom natjerala da napusti njihovo glavno prebivalište. Zbog toga je bio prisiljen boraviti u pomoćnoj zgradi sedam godina. Vrijedi napomenuti da ga za to vrijeme nitko od članova njegove obitelji nije posjetio.
Moja kći je imala starijeg brata, koji je bio godinu dana stariji od nje, ali je svoju preranu smrt dočekao u kanalu. Na kraju sam izgradio obrt za popravak automobila kao posvetu njemu. Zbog moje obrane njegove supruge od zlostavljanja, umalo je prouzročio moju smrt u dvije odvojene prilike.
Tražio sam utočište u srpskim selima da se zaštitim od vlastite krvi i mesa. Nažalost, moja žena je stala na njegovu stranu.
Ostatak teksta pročitajte ovdje.
