U veljači 2023. Loren Kanadej doživjela je srčani zastoj, zbog čega joj je srce prestalo kucati na 24 minute. U tom razdoblju privremenog prekida života, ispričala je svoj prikaz događaja s novinarima “Mirrora”.
Uvriježeno je mišljenje da kako se netko približava smrti, njegov život bljesne pred očima. No, znanstvena istraživanja otkrila su drugačiji pogled na ovaj fenomen temeljen na iskustvima pojedinaca koji su se suočili sa smrću. Poznat kao Lazarov sindrom ili autoreanimacija, ovaj fenomen uključuje spontani povratak cirkulacije nakon neuspješnih pokušaja reanimacije. Iako se može činiti da su se ti pojedinci vratili u život, oni zapravo nisu umrli. Točan uzrok ove rijetke pojave liječnici još uvijek ne znaju. Vrijedno je napomenuti da oni koji dožive ovaj sindrom često imaju kratak životni vijek nakon “povratka”. Prema klinici Cleveland, od 65 dokumentiranih slučajeva između 1982. i 2018., samo je 18 osoba postiglo potpuni oporavak.
Loren, koji je doživio “smrt” u trajanju od 24 minute, prepričao je točne detalje onoga što se u to vrijeme događalo.
U veljači sam doživio iznenadni srčani zastoj dok sam bio kod kuće. Moj muž je odmah nazvao hitnu i počeo s KPR-om. Hitnoj medicinskoj pomoći trebalo je ukupno 24 minute da me uspješno reanimiraju. Nakon ovog iskušenja, proveo sam 9 dana na odjelu intenzivne njege, gdje su medicinski stručnjaci potvrdili da moje kognitivne sposobnosti nisu narušene i da nema vidljivih znakova oštećenja mozga. Loren prepričava da je njezin suprug provodio KPR u trajanju od četiri minute, vodeći se uputama operatera hitne pomoći. Osoblje hitne pomoći nastavilo je s procedurom spašavanja života dodatnih 20 minuta dok njezino srce na kraju nije vratilo svoj ritam. Zatim je brzo prevezena u bolnicu, gdje je ostala u komi dva dana prije nego što je došla svijesti.
‘Doživio sam stanje krajnje zbunjenosti nakon buđenja, jer sam se intubirao i bez kratkoročnog pamćenja nekoliko dana. Cijeli tjedan koji je prethodio mom boravku na intenzivnoj njezi i oko mjesec dana mog života prije srčanog zastoja ostali su potpuno odsutni iz mog sjećanja. Međutim, imam živa sjećanja na duboki osjećaj mira koji me je obavio u to vrijeme, osjećaj za kojim sada čeznem. Ovo spokojno stanje trajalo je nekoliko tjedana nakon mog buđenja. Stalno su me drugi podsjećali na razlog moje hospitalizacije, a ja sam stalno zaboravljala’, prisjeća se.
Udubljujući se dalje u svoje sjećanje na to vrijeme, Loren je objasnila: ‘Nije bilo vidljivog svjetla ni tunela, ali obavio me neodoljiv osjećaj mira. Zanimljivo, kad god se nađem pod stresom, instinktivno se vratim točno na ono mjesto u svom uredu gdje se to dogodilo…čudno, ali nepobitno istinito. Smrt više ne ulijeva strah u mene, iako su mi sjećanja na taj trenutak pomalo maglovita i nejasna’.
