Prema posljednjim podacima RZS-a, vidljivo je da su programeri i dalje najplaćenije zanimanje u Srbiji. Njihova prosječna neto plaća u studenom iznosila je 281.991 dinar. Podaci Republičkog zavoda za statistiku otkrivaju značajnu neujednačenost u prihodima između zanimanja, pa programeri za samo mjesec dana zarade onoliko koliko zaposleni u pojedinim uslužnim djelatnostima zarade za pola godine, s prosjekom od 46.672 dinara u studenom.
Prema najnovijim podacima, uočeno je da su pojedine delatnosti u zemlji u novembru imale plate niže od republičkog proseka od 89.956 dinara. Poljoprivreda je, na primer, imala prosečan prihod od 73.977 dinara, trgovina u proseku 76.755 dinara, saobraćaj 79.270 dinara, usluge smeštaja i ishrane 52.891 dinar, administracija 80.436 dinara, obrazovanje 82.497 dinara, umetnost, zabava, a rekreacija 73.075 dinara. Iako su prosječna primanja u sektoru prometa ispod 80.000 dinara, pojedini segmenti unutar te djelatnosti, poput zračnog prometa, bilježe veće plaće, s prosjekom od 190.556 dinara u studenom.
Prerađivačka industrija pokazuje značajne razlike među svojim različitim sektorima.
U okviru prerađivačke industrije, koja je poznata po velikoj radnoj snazi, evidentiran je prosječan prihod od 77.464 dinara. No, postoje značajne varijacije u primanjima po djelatnostima, od prosječnih 51.226 dinara u preradi drva do 127.806 dinara u proizvodnji duhanskih proizvoda, pa čak i do 145.903 dinara u proizvodnji koksa i naftnih derivata.
Kao jedan od najprofitabilnijih sektora izdvaja se rudarstvo s ukupnim prihodom od 120.398 dinara. U okviru ove djelatnosti još unosnijim se pokazuje vađenje sirove nafte i zemnog plina, koje donosi impozantnih 163.570 dinara. S druge strane, zaposleni u sektoru financija i osiguranja ostvaruju prosječna primanja od 129.424 dinara, dok najveća prosječna primanja ostvaruju zaposleni u informatičkim i komunikacijskim djelatnostima od 219.466 dinara.
Prema riječima predsjednice Obrtničke komore Koprivnica Irene Kovačić i predsjednika virovitičko-podravske komore Stjepana Kenjerića, programski aspekt ove djelatnosti dosegao je novi vrhunac, uprihodujući rekordnih 281.991 dinar. Međutim, iseljavanje kvalificiranih obrtnika u zapadne zemlje rezultiralo je nedostatkom kvalificirane radne snage, uzrokujući rast cijena i štete uzrokovane upitnom stručnošću školovanih majstora.
Irena Kovačić ističe evidentan manjak građevinskih radnika u Koprivničko-križevačkoj županiji, a to su zanati poput zidara, parketara, keramičara i drugih zanata. Nadalje, primjetan je manjak stručnjaka u automehaničarskoj, bravarskoj, vodoinstalaterskoj i sličnim zanimanjima. Dobivanje usluga vještog majstora postalo je iznimno teško, što je rezultiralo znatnim povećanjem naknada za usluge u posljednjih nekoliko godina. Posljedično, pojedinci sada traže stručnost majstora samo kada je to apsolutno neophodno. Ovo pitanje seže i izvan Koprivničko-križevačke županije, a posebno je izraženo u Zagrebu. U ovom gradu pojedini majstori uz troškove popravka i utrošenog materijala naplaćuju naknadu od 100 eura po dolasku.
Iako ima nekoliko iznimaka, većina obrtnika koje promatra ili ponovno otvara svoje obrtničke radnje ili se zapošljava u postojećima. I Stjepan Kenjerić, kolega iz Virovitičko-podravske županije, smatra da je egzodus stručnih kadrova u Njemačku ili Irsku vrlo raširen. Ističe i još jednu zabrinutost – zamjenu iskusnih radnika pripravnicima, koji zapravo rade na crno bez položenog stručnog ispita.
