- Nenamjerno sam postao vlasnik sanskih koza. Ova alpska stvorenja nisu samo lijepa, već daju i visokokvalitetno mlijeko. Sve se dogodilo spontano kada mi se javio čovjek koji je očajnički želio pronaći nekoga tko će mu čuvati koze. Očito je čuo za moju strast prema ovoj vrsti stoke i vjerovao je da ću biti savršeni njegovatelj.
- Zaintrigiran ovom prilikom, odlučio sam ga posjetiti i osobno vidjeti koze. Čim sam ih ugledao, znao sam da ih moram dovesti kući. Mlijeko koje proizvode nevjerojatno je vrijedno i brzo sam shvatio da je održavanje manjeg stada od 15 koza isplativije nego upravljanje većim stadom od 40 koza druge pasmine. I tako je počelo moje putovanje s ovim kozama. Upoznajte Admira Omerčevića, 36-godišnjeg mještanina fojničkih Ragala, koji nije očekivao da će se upustiti u ovakvu avanturu.
Odlukom da u svoj život uvede koze i upusti se u poslovni pothvat, uspio je skupiti popriličnu kolekciju imovine u samo dvije godine. Prema njegovoj priči, sada posjeduje kuću, auto, konje, pa čak i kafić! Tijekom intervjua s Alenom Avdićem za njegov YouTube kanal, otkrio je da je u stanju iz stada od 15 bijelih koza dnevno izvući impresivnih 45 litara mlijeka. Zanimljivo je da je posjedovao 30 alpskih koza, a uspio je proizvesti istu količinu mlijeka. Avdić svoje koze marljivo muze i ujutro i navečer.
Admir je samo slatkim osmijehom odgovorio na primjedbu o njegovim poduhvatima gradnje kuće i kupovine džipa. On otvoreno priznaje da ima takve posjede, ali ih je zapravo malo smanjio zbog ograničene veličine njihovog lokalnog tržišta. Nema vremena putovati do sarajevske tržnice, pa gotovo sve proda u Fojnici.
Tijekom vikenda posjetile su me jedna Njemica i obitelj iz Crne Gore, što je rezultiralo potpunom iscrpljenošću moje zalihe sira. Imao sam otprilike četiri do pet kilograma sira, uključujući sirutku i mlijeko, i sve se potrošilo. Javlja mi kozar da u kući više nema ni kilograma sira. Obično na farmi ima oko 22-23 muzne koze, a uvijek se nađe netko tko dođe otkupiti cjelokupnu njihovu proizvodnju. Samo tijekom vikenda uspio je, uz sir i sirutku, prodati i impresivnih sedam kozlića. Prošle sezone prodao je čak 250 koza.
Ponosno objavljuje da ga je prodao javnosti i otkriva cijenu od 50 maraka (25 eura) za kilogram. U slučaju da danas ne bude kupaca, uvjerava da će ih sutra biti dva. Javljaju mu se ljudi tražeći usluge za svoje vikendice, moleći ga da sprema, melje, peče, reže. Potvrđuje da je isporuka doista moguća i izražava zadovoljstvo obje strane. Osvrćući se na uspjeh svog poslovanja, samouvjereno izjavljuje: “Dobra roba i pošteno!” Ističe važnost održavanja kvalitete, jer se jedno negativno iskustvo može brzo proširiti usmenom predajom u ovoj zajednici.
U duhovitom tonu prisjeća se zabavne činjenice da je svojedobno kupio džip od čovjeka koji je prodavao koze. Sada, dok gradi kuću i priprema se za dolazak kvalificiranih radnika koji će pokriti štalu, izražava zahvalnost za čovjekovu velikodušnost što mu je dao više koza nego što je bilo dogovoreno, iako je to možda bilo na njegovu vlastitu štetu. S puno nade dodaje da će, ako sve bude u redu, uskoro imati ukupno 150 koza.
Moj jedini prihod samo od mlijeka iznosi ukupno 100 maraka dnevno. Uz kolekciju koza, drži i kompletnu staju goveda koja se sastoji od tri konja. Nadalje, njeguje raznovrsnu perad, uključujući i kokoši.
Samo od mlijeka dnevno zaradi 100 maraka, što po cijeni od 2 eura po litri iznosi 50 eura. Osim toga, svaki dan proda tri do četiri kilograma sira, a po kilogramu zaradi 20 maraka, što je protuvrijednost od 10 eura. Dakle, ako izračunate zbroj, prilično je impresivan! Ali ne zaboravimo na djecu…
Ne samo da je otvoreno otkrio svoje mjesečne prihode od mlijeka, koji su iznosili 3.000 maraka (protuvrijednost 1.500 eura), nego je godišnje zarađivao i 36.000 maraka (protuvrijednost 18.000 eura). Dodatno, moglo bi se zapitati gdje su djeca, kao i dostupnost mesa, sira i sirutke.
Primio sam pozive od pojedinaca iz Beograda i Zagreba tražeći savjet o pokretanju pothvata uzgoja koza. Međutim, nemoguće je utvrditi uspjeh ili neuspjeh takvog pothvata unutar samo pet dana. Ni ja nisam naišao na uspjeh preko noći i iskusio sam poteškoće tijekom prve godine. Ne može se jednostavno kupiti pet koza i očekivati da će sve doći na svoje mjesto. Ja sam osobno uložio oko 15.000-16.000 u izgradnju ove staje. Za uspjeh je ključno uložiti financijska sredstva. Nisam digla kredit, ali uspjeh se ne može postići preko noći. Da se ne mora ulagati, ne bih bio siguran što učiniti s novcem, kako je rekao uspješan kozar. Ističe da se ne fokusira na količinu novca koju zarađuje, već na to da može lagodno živjeti. Supruga mu ne radi, a imaju dvoje djece.
