Heroin i kokain su postali popularni u cijelom svijetu početkom 70 godina prošloga vijeka. Sve je krenulo od Kolumbije, a ta opojna drioga je za jako kratko vrijeme obuzela skoro cijelu planetu, pa i bivšu Jugoslaviju.
Prema urbanoj predaji, uvođenje heroina u Srbiju navodno se dogodilo 1973. godine. Navodno je ova ilegalna supstanca dospjela u zemlju tijekom nogometne utakmice, ali je također uspjela uspostaviti prisutnost unutar umjetničke zajednice.
Rock supkultura imala je ogroman utjecaj na brojne pojedince tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća, sa svojom ideologijom sadržanom u poznatoj frazi “Seks, droga i rock and roll”. Nihilistička filozofija “prevrednovanja svih vrijednosti” prožimala je globalni pejzaž, pa tako i Jugoslaviju. Mladi su, sve više vođeni mantrom “Živi brzo, umri mlad, budi lijep leš”, podlegli draži droge, što je dovelo do propasti njihovih karijera i života. Među njima su bili glazbenici, pjesnici, glumci i slikari, tragično ubijeni AIDS-om, hepatitisom, smrtonosnim predoziranjem i samoubojstvom.
Skraćeni oblik imena Ivice Vdovića je Ivica Vd.
Tragična smrt nekoliko članova EKV-a, istaknutog rock benda s područja bivše Jugoslavije, može se pripisati zlouporabi sredstava ovisnosti. Redom su izgubili živote Ivica Vidojković, Milan Mladenović, Bojan Pečar i Margita Stefanović. Ivan Ivica Vdović, revolucionar jugoslavenske underground glazbene scene i poznati bubnjar, preminuo je u dobi od 31 godine 1992. Njegov doprinos regionalnoj glazbenoj industriji, posebice unutar žanra novog vala, bio je doista revolucionaran i nastavlja biti štovan čak i s retrospektivnog stajališta.
Rođen 23. veljače 1961. godine u Beogradu, u bivšoj FNRJ, na svijet je došao Vd, poznat po nadimku, a prijatelji ga zovu i Ica.
Formiranje kultne grupe Katarina II inicirali su Vd i Mladenović. Vd je preuzeo vodstvo u ovom poduhvatu, regrutiravši Milana i Margitu Stefanović da se pridruže grupi, što je rezultiralo divnim iskustvom za sve uključene. Dio ovog dinamičnog kolektiva bila je i Sonja Savić.
Zagonetnu i nekonvencionalnu glumicu Sonju Savić dugo se veže uz glasine o mladosti, ekscentričnosti i nerazumljivosti, no zamršenosti njezinog osobnog života široj su javnosti uglavnom nedokučive. Kroz njezinu slavnu glumačku karijeru pratio ju je niz kontroverznih anegdota. Savić je krasio filmsko platno u mnoštvu kinematografskih remek-djela, uključujući “Živi kao sav normalan svijet”, “Kako je propao rokenrol”, “Šećerna vodica”, “Davitelj protiv davitelja”, “Balkanski špijun”, “Jack” ,” i niz drugih zadivljujućih filmova.
Kako je vrijeme prolazilo, počela je da se druži sa Milanom Mladenovićem i cijelom grupom “EKV”. Neki tvrde da se u tom razdoblju prvi put susrela s drogom, ali i raskrstila sa svojom jedinom pravom ljubavi, Vlajkom Lalićem, jazz glazbenikom.
U intervjuu se novinar raspitivao o njezinoj uporabi narkotika. Bez oklijevanja je odgovorila izrazivši želju da svom poslu pristupi bistra uma i čistih namjera. Ipak, priznala je izazov stalnog praćenja kamere. Pojasnila je da nije konzumirala nikakve narkotike, osim u društvenim okruženjima gdje je alkohol bio uključen. Šaljivo je dodala da je kanabis posebno imao sposobnost uzdignuti njezinu svijest i omogućiti joj da iskusi prolaznu radost u ovom manjkavom i tužnom svijetu. Sonja je napomenula da je u društvu prevladavalo promicanje uporabe droga kao trendovske pojave. Također je spomenula da su drevne civilizacije koristile tvari poput ambrozije u ceremonijalne svrhe, osobito među elitnim aristokratskim obiteljima.
Dana 23. rujna 2008. njezini su poroci dosegli kritičnu točku jer je otkrivena mrtva u stanu u Kursulinoj ulici. Medicinski djelatnici potvrdili su njezinu smrt, a službeni podaci pokazuju da je uzrok smrti, utvrđen obdukcijom, predoziranje narkoticima u 48. godini života. Igor Pervić prvi put se u središtu pozornosti pojavio s nepunih 7 godina, a s 13. , već je podlegao draži droge. Postojalo je kratko razdoblje u kojem se činilo da se, uz pomoć svoje majke i očuha Mishe, uspio izvući s ovog destruktivnog puta.
Još 1992. godine beogradski tisak posvetio je članak glumcu Igoru Perviću u kojem je primijetio da se mladi dečki ugledaju na njegovu frizuru, pjevaju, pa čak i sviraju poput njegove grupe ‘Duh Nibor’ (Robin Hood). S 24 godine već je postao omiljena ikona mladih, a filmski kritičari i šira javnost polagali su velike nade u njegov budući uspjeh. Unatoč obećavajućem početku u filmskoj industriji kao tinejdžeru, nažalost se susreo s ozbiljnim problemom zlouporabe supstanci. Tijekom intervjua u emisiji Vanje Bulića otvoreno je pričao o svojoj borbi s drogom, a otkrio je i razlog zašto je odlučio probati heroin.
Tijekom gostovanja u emisiji Vanje Bulića, Igor Pervić ispričao je znakovitu zgodu iz svoje mladosti. Sve je počelo kada su se na njegovom treningu neočekivano pojavili majka i očuh. Ispostavilo se da ih je jedan od njegovih prijatelja obavijestio o njegovoj prošloj navici šmrkanja ljepila u školi. Zanimljivo je da je ovaj prijatelj zapravo bio njegov najbliži pratitelj, unatoč njihovom prijašnjem neprijateljstvu. Igor je tada imao oko 13-14 godina. Na povratku kući čak su i njegovog prijatelja obuzdali u autu. Međutim, čim su stigli na odredište i njegov prijatelj izašao iz vozila, Igorov očuh mu je brzo ispalio snažan šamar. U retrospektivi, Igor se smatra sretnim što je imao očuha koji se toliko brinuo za njega. Čini se da je njegov očuh bio jako zabrinut za Igorovu dobrobit, jer su njegovi postupci bili vođeni osjećajem brige i frustracije izazvanim Igorovim ponašanjem.
