Tragično, Nebojša Jarin Stojićević iznenada je preminuo 16. svibnja od posljedica srčanog udara, a danas, 17. svibnja, ispraćen je na vječni počinak. Izrazi saućešća ožalošćenoj obitelji pristižu od ranog jutra, a brojka od preko 200 ljudi koji su se okupili u dvorištu njihove kuće svjedoči o širokoj prepoznatljivosti cijenjenog gospodarstvenika u šabačkoj zajednici.
Groblje je postalo mjesto okupljanja članova obitelji i intimnih prijatelja koji su ispraćali pokojnog Nebojšu, uz suze i tugu koja je odjekivala zrakom. Inače, svećenika koji su služili sprovod bilo je ukupno osam.
Osim Ivane Šašić, koja je bila jedna od Nebojšinih najbližih prijateljica, sahrani je prisustvovao i pjevač Slobodan Đurković, Cipkin kolega iz “Zvezda Granda”. Aleksandra i Nebojša dijelili su ljubavnu priču koja je trajala više od deset godina, a kulminirala je tajnim vjenčanjem prije nepune dvije godine, kojem su svjedočili samo njihovi kumovi.
Cipka mu je otvoreno iskazivala duboku naklonost i njegovu nepokolebljivu podršku, a njihova ljubav bila je filmsko remek-djelo. Tragično, suprug proslavljene pjevačice Aleksandre Tadić Cipke iznenada je preminuo od posljedica srčanog udara.
Osim toga, Nebojša se istaknuo kao poslovni čovjek te je obnašao cijenjenu funkciju direktora u burzovnoj tvrtki. Nakon suprugove smrti, Ivana Šašić, Nebojšina najbliža suputnica, hrabro je istupila kako bi otkrila Cipkino stanje, omogućivši nam da se prisjetimo ove ključne informacije.
- Unatoč njegovoj poodmakloj dobi, prijatelj sam s njim otkad znam za sebe i dijelili smo duboku vezu. Često sam posjećivao njihov dom, ali ona je, nažalost, trenutno u teškom stanju. Trenutno je s majkom i ne može komunicirati zbog goleme boli koju proživljava.
Bonus ispovijest:
Dok su nam djeca bila mala, bila sam zaposlena četiri godine. Kako bismo osigurali njihovu brigu, uz blizinu svekra i svekrve angažirali smo ženu da ih čuva. Iako nikad nisu bile zamoljene da čuvaju djecu, one bi povremeno pomagale tako što bi dovozile djecu iz vrtića ili pružale privremenu skrb.
Uvijek su odgovarali da su to naša djeca i da možemo sami to riješiti. No, moja svekrva će uskoro na operaciju i jučer je spomenula da će joj trebati 15 dana da se oporavi i vrati snagu. Predložio sam joj kontakt podatke žene koja je prije čuvala našu djecu jer bi je potencijalno mogla zaposliti na 15 dana.
Izbjegla je prijedlog i odgovorila kao da bi me trebalo biti sram. Jednostavno sam se nasmijao i rekao: “Trebalo bi te biti sram tražiti tako nešto od mene, s obzirom na to da kad mi je trebalo nekoliko sati pomoći, nisi mi htio pomoći.” Njezino ponašanje nije bilo nimalo povoljno. No, ostaje pitanje: što ću s njom? Postaje prilično neugodno živjeti u samoći.
