Izvanredan opstanak Rickyja Maggieja od 71 dana u pustinji 2006. godine, uz konzumaciju pijavica i vlastitog urina, neosporan je dokaz njegove otpornosti. Međutim, precizne okolnosti koje su dovele do njegovog prisustva u tako izazovnom okruženju i dalje su nejasne. Intrigantna priča Rickyja Maggija iz 2006. predstavlja zbunjujuću enigmu jer joj još uvijek nedostaje jasno objašnjenje kako se našao u mučnim okolnostima koje je kasnije opisao u svojoj knjizi.
. Neustrašiv, Riki se probudio na pustom mestu, neustrašivo suočen sa čoporom dinga. Osim toga, hrabro je podijelio još jedan incident u kojem je stao da pomogne trojici muškaraca koji su bili bez goriva, da bi bili nemilosrdno napadnuti kada je izašao iz svog vozila. Bez pokolebanja, izjavljuje da su ti ljudi nemilosrdno ukrali njegov kamion i cipele, ostavljajući ga napuštenog i sahranjenog u plitkom grobu u pustinji.
Ipak, sreća mu se osmjehnula, jer je prkosio svim očekivanjima i izašao kao pobjednik, potpomognut slučajnom slučajnošću da se našao u pustinjskoj kišnoj sezoni. Prema njegovom iskazu, na svom putu je naišao na više jezera. U jednom trenutku, naišao je na veliku branu i trebalo mu je jedan dan da obnovi svoju hidrataciju. Vruća temperatura, koja je dosezala i do 40°C, pokazala bi se fatalnom da je bio u pustinji tokom bilo koje druge sezone. Dok je povremeno nailazio na jestivu vegetaciju, preživljavanje mu je uglavnom dolazilo od proždiranja mrava, insekata i povremeno malih gmizavaca koje je vješto hvatao. Živo se sjeća trenutka velike gladi kada je pribjegao konzumiranju pijavica.
Nakon napornih sedamdeset dana, konačno se ukrstio sa pastirima koji su ga odmah otpratili do obližnje bolnice. Kobnog dana 5. aprila 2006. Maggie je trijumfalno stigla u cijenjenu bolnicu Royal Darwin. Zanimljivo je da se njegov nekada robustan okvir od 130 kilograma smanjio na samo 47 kilograma.
