Bezgranična priroda ljubavi je široko priznata, potvrđujući da nema prevelikih prepreka koje bi dvije srodne duše mogle savladati. Ipak, iskreno priznanje jedne djevojke otkrilo je da vjerski dispariteti povremeno mogu predstavljati izazove. Naime, ona je muslimanske vjeroispovijesti i stupila je u brak sa Srbinom.
U svojoj ispovijesti djevojka navodi da kao muslimanka koja se udala za Srbina ne priznaje postojanje vjerskih razlika ili ih smatra beznačajnim.
Kompletna ispovest koju iznosimo je sledeća: Moji roditelji nikada nisu prihvatili niti priznali moj brak; nisu čak ni komunicirali sa mnom nekoliko godina. Iako sam danas s njima razgovarala, moj muž se u njihovim očima i dalje doživljava kao „onaj iz druge vjere“. Uprkos tome, moj muž ih duboko poštuje i nikada nije rekao negativnu riječ o njima. Po mom mišljenju, on je najizuzetniji muž kojeg se može tražiti – zgodan, brižan, inteligentan, profesionalan… Trenutno je profesor na fakultetu. Tokom ljeta, moja majka me kontaktirala da se raspita da li moj muž može pomoći ćerki rođaka da se zaposli u kompaniji u kojoj je on lično povezan sa direktorom i dijeli blisko prijateljstvo.
Iako je zet moje majke, smatram da su njegovi postupci odbojni. U početku, kada sam mu se obratio da pomognem mojoj majci, on je nestrpljivo pristao i izrazio spremnost da pomogne. Međutim, nakon nekoliko dana, morala sam obavijestiti majku da nije u mogućnosti pružiti pomoć koju je obećao. Obeshrabrujuće je da čak i nakon što sam deceniju bio u braku i doživeo ogromnu sreću u našoj vezi, ne mogu da ga nazivam svojim “zetom”. Nepravedno je očekivati pomoć od nekoga koga oni oko nas etiketiraju kao “drugu religiju”.
