Malo ko očekuje kad dođe na groblje da će se tamo moći i nasmijati, ali nekada se dese i takve situacije.
Dobrivoje Antonijević, koji živi u roćevačkom selu Svilajna, ima 88 godina i ostao je sam. Unatoč tome, uspijeva sam brinuti o kućanstvu, uzgajati perad, održavati dvorište i obrađivati četiri hektara zemlje.
Dobrivoje je pedantan i metodičan domaćin koji sa zadovoljstvom organizira svaki detalj. Zapravo, otišao je toliko daleko da je planirao vlastitu smrt podigavši nadgrobnu ploču 2019. s točnim datumom njegove smrti. Kao rezultat toga, sada nalazi humor u šali na svoj račun i na račun svoje zajednice.
Klesar je ostao zatečen kada je shvatio da se čovjek ispred njega šali. U svim svojim godinama rada nikada se nisam susreo s ovakvom situacijom, uzviknuo je. Klesar je svoj zanat brusio gotovo tri desetljeća. Deka Dobrivoje, koji je rođen 1935. godine, izrazio je nesigurnost u ispunjenje svojih želja, jer je već isplanirao svoj život do 2030. godine.
Dobrivoje, koji svoje svakodnevne poslove obavlja s izdržljivošću pedesetogodišnjaka, prepričava nam susret s klesarom. Kamenorezac je izrazio iznenađenje Dobrivojevom odlukom da sam odabere vrijeme smrti, jer se nikada prije nije susreo s takvim slučajem. Unatoč godinama, Dobrivojeva svakodnevna rutina uključuje čuvanje cvijeća, upravljanje traktorom i brigu o svinjama i peradi svako jutro.
Čovjek tvrdi da ima potpunu kontrolu nad svojim kućanstvom, idući toliko daleko da inzistira na tome da mu krevet mora biti pospremljen s vojničkom preciznošću prije nego što uopće pomisli na kavu.
Također vjeruje da posjet groblju jamči svjedočenje čuda. Njegovi česti posjeti budućem groblju uključuju pažljivo plijevljenje i ukrašavanje sitnim kamenčićima. Nadgrobni spomenik ne krasi samo jedna slika, već kolekcija njegovih najdražih fotografija koje pokrivaju različite faze njegova života.
Kada je riječ o odavanju počasti uspomeni na preminule osobe, najveći značaj imaju natpisi na spomenicima i nišanima. Kako bi stvorili istinski značajnu posvetu, mnogi pojedinci razmišljaju o svojim dragim uspomenama s pokojnikom i nastoje prožeti posvetu osjećajem dubokog značaja.
Dobrivojev spomenik nije jedini te vrste na srpskim grobljima. Prisutno je još nekoliko primjera osebujnih spomenika.
Sjećanja na te zajedničke trenutke često su nepredvidiva, a poruke ugravirane na pločama mogu odudarati od našeg iščekivanja. Nejasno je o kojem se groblju ili konkretnoj lokaciji u Srbiji radi, ali je spoznaja te činjenice nedvojbeno potresna.
Većina natpisa na spomenicima posvećenim preminulima uglavnom je povoljne naravi. Ipak, ovo služi kao dokaz da takvi natpisi nisu uvijek slučaj.
Nejasno je kakav je prijestup dotični pojedinac počinio, a vjerojatno je da su ravnodušni prema tome.
