Nino Rešić je jedan od rijetkih pjevača sa ovih prostora koji je imao sjajnu karijeru, kojem je život na žalost skončan brzom smrću. Odmah se znalo da je njegova jetra bila glavni krivac za njegovu smrt, jer je prema riječima njegove ćerke Sandre, pio skoro cijeli svoj život.
Odlazak Nine Rešića, koji se dogodio prije skoro dvadeset godina, i dalje budi osjećaj tuge. Njegov bivši menadžer, Nermin Ademović, ranije je iznio duboko otkriće o Ninu, upuštajući se u zamršene aspekte koji su izazvali značajne polemike.
Osjećajući frustraciju onih koji se drže njegovog imena u pokušaju da se uzdignu, odlučio je otkriti pravu priču o Ninovom životu i tragičnom kraju. Izazov je predstavljala Sandra Rešić, Ninova kćerka, koja je tada sudjelovala u Zvezdama Granda. “Nisam više mogla tolerirati neistine koje iznosi Sandra Rešić. Ona manipulira istinom, tvrdeći da je bila s Ninom u Bijeljini do njegovih posljednjih trenutaka, što je potpuna neistina. Tvrdi da zna za očevu agoniju, ali kako to učiniti tvrdnje kada ona nije ni bila prisutna prilikom njegove smrti? Ovaj nesretni niz događaja odvijao se u nekoliko dana, zatekavši sve nespremne težinom Ninove sudbine”, objašnjava bivši menadžer pokojnog pjevača.
Sandra, jedna od Ninove tri kćeri iz njegova tri braka, ponosno priznaje svoju vezu s njim, iako kruže glasine da on možda nije njezin biološki otac. Nagađanja okružuju dnevnike koje je Nino marljivo vodio do svoje smrti jer se vjeruje da sadrže neotkrivene tajne. Te su tajne do danas nepoznate. Nino 2007. godine pretežno boravi u Bijeljini, gdje se fokusira na nadolazeći album. Za to vrijeme smo bliski suradnik Nebojša i ja pružali nepokolebljivu podršku Ninu, pomažući mu u karijeri. Ja sam prvenstveno obavljao menadžerske poslove, a Nebojša mu je bio vozač. Živo se sjećam da sam 18. listopada primio SMS poruku da Nino nije dobro i da je posjetio liječnika koji mu je preporučio hospitalizaciju.
Međutim, Nino je to odlučno odbio i tražio moju nazočnost te večeri zbog svojih tekućih poslovnih obveza. Ranije istog dana pratio sam prijatelja Vedada na put u Bijeljinu, pod pretpostavkom da je Ninova prehlada blaga i da nije razlog za brigu. Nebojšu smo po dolasku zatekli u žurbi na posao, dok je Nino spavao u svojoj sobi. Nebojša nam je dojavio da Nino svakih pola sata ima jake napade te je predložio otvaranje prozora kako bi udahnuli malo svježeg zraka. Unatoč jakim bolovima i čestim napadima, Nino je uporno odbijao liječnika. Međutim, do 22 sata njegovo se stanje znatno pogoršalo, što me navelo da inzistiram da odmah potražimo liječničku pomoć. Nino se uz našu pomoć teškom mukom probio do auta, te smo ga hitno prevezli u bolnicu u Bijeljinu. Po dolasku, medicinsko osoblje nam je savjetovalo da ga odvezemo direktno na odjel kirurgije. Zbog nemogućnosti hodanja smjestili smo ga u invalidska kolica i brzo prevezli na odjel.
Po dolasku liječnica je s nestrpljenjem očekivala našu prisutnost i raspitivala se o pacijentovoj konzumaciji alkohola. Nisam bio siguran kako odgovoriti, sve što sam mogao ponuditi bila je činjenica da je apstinirao od pića posljednjih sedam dana. Pacijent je otpraćen do čekaonice, ostavljajući nas da sa strepnjom očekujemo bilo kakve novosti. Unatoč kasnim satima, nije bilo komunikacije, ostavljajući nas nesvjesnima nadolazeće tragedije. Iznenada se pojavio liječnik i priopćio poraznu vijest koje smo se bojali: “Bili smo neuspješni u njegovom oživljavanju; nije reagirao.” Prostorija je utihnula, a ja sam se borio da shvatim težinu tih riječi”, ispričao je Nermin.
U kasnim noćnim satima, oko 2-3 sata, našli smo se u njegovom stanu, obavijeni jezivom tišinom. Nitko od nas nije bio spreman na ishod koji se odvijao pred nama. Jednoglasno je odlučeno da se dženaza obavi u subotu u rodnoj Bosanskoj Dubici. Nebojša je, preuzimajući situaciju, napomenuo da će od novca koji je Nino ostavio kupiti vijenac i druge potrebne stvari. Ninu je bilo neobično što sa sobom nosi veliku svotu novca. Jutro se javila Dragana Mirković, koja je izrazila namjeru da i ona da svoj doprinos kupnjom vijenca. Slijevali su se brojni telefonski pozivi zabrinutih pojedinaca koji su tražili potvrdu poražavajućih vijesti. Sjećam se da je tog dana u Bijeljinu, zajedno sa Sandrom, krenuo i Ninov brat Dejan.
Subotnja svitanje svjedočilo je našem svečanom putu s Ninovim tijelom prema Bosanskoj Dubici, mjestu gdje će biti pokopan. Njegov stric, koji je doputovao iz Zagreba, obavijestio nas je da će dženaza biti po islamskim običajima. U živom sjećanju ostali su Ninov kum, bratić Samir, Jasna K, Halid Muslimović, Farizada Čamdžić, njegov amidža, te ostala bliža rodbina koja je bila na dženazi. Gužva je bila ogromna, pa je bilo nemoguće dati točan broj sudionika. No, porazna je činjenica da na skupu nije bilo Nininog brata Dejana i Sandre, koji su ranije stigli u Bijeljinu.
