Vedrana Rudan je definitivno žena bez dlake na jeziku, jednostavno ne voli da šuti puno onome ko joj stane na žulj. Pri svemu tome, voli da opsuje, što je baš čini posebnom, a žene u cijeloj regiji je naprosto obožavaju. Sada je dala i svoje mišljenja o ženama u današnje vrijeme.
“Postoje tri vrste žena. Prva vrsta je žena koja voli moje dijete, druga vrsta je ona koja želi da te pošalje do vraga, a treća vrsta je žena koja se želi ponovno roditi…” 1. Volim bebe Ovu grupu čine žene od dvadeset pet do danas pedeset godina koje jedva čekaju da im iz utrobe izađe tri i pol kilograma sreće. Da bi to postigla, djeca provode puno vremena tražeći nokte, njima češkaju testise i leđa, silikonske umetke, latino guzicu… Nekima je potraga za ocem brza, drugima otvaraju vrata raja. sve sporije. Stariji ljudi su uhvatili prinčeve, ali njihova jaja nisu držala ribu, a današnje ribe često plutaju u jajima bez repa.
Velika većina pripadnica ove skupine još uvijek čeka taj dan, koji je prema literaturi “najsretniji dan u životu svake žene”, zapravo, to je ulaz u pakao, a kada izdahnete, izaći ćete iz njega. pakao. To prvotno zanovijetanje je nešto što izluđuje svaku mamu. Kasnije se toga sjećala kao jedinog trenutka čiste radosti kada smo razgovarali o našoj djeci. Vaš muž, prije nego što vam je postao muž, divljački je izvukao nastavak “ti radiš stvari za djecu” u masni, prljavi bič. Nervozno ste grickali nokte, djetetov otac je nestao. Njegovo vrišteće meso ne izgleda poput bebe iz filmova, a njegova žena, prsasta vještica, nema nikakve veze s djevojkom koja je divlja kobila ispod njegovih gorućih bedara.
Danas divlji konji više ne ržu zadovoljno, nego režu. “Gdje si bio?!” “On nije samo moje dijete!” “Ništa se nije promijenilo u tvom životu, ali pogledaj mene!” “Možeš li rezervirati sat ili dva za mene? Da mogu preskočiti na tjedan Pet je… ”
Žena nije dovršila rečenicu, jer je zrak bio ispunjen alarmima koji su najavljivali smak svijeta. Žena ubija sirenu dudom. Tata kaže: “Prestani mi kuhati, Tomo slavi momačku večer.” Žene s djecom u ovu grupu ulaze oko četrdesete. Nedavno su mu rekli da mi je svega dosta. Ali ni on to ne priznaje. Jadnik se sam brani. “Što ti treba? Hvala bogu djeca su živa i zdrava. Miki ne ide u školu jer je to tvoje, a pamet im nije jača strana. Kika je lijepa cura. Imamo stan, otplatit ćemo ga. kredit bez obzira na sve…”
“Ne mogu te podnijeti”, vrisnula je žena, “ne mogu te razumjeti. Nije tvoj miris, nije tvoj, olakšat ćemo ti, uvijek se motaš okolo, obećao si mi za petnaest godina Završit ćeš fakultet i sad mi izgleda nekako glupo. Glup je kao i njegov otac! “
Prosječnoj osobi razvod nije strašan, jer se on ne natječe za skrbništvo, a ako ga ne brine što će drugi reći, neće pristati ni na “obostran” razvod. Uostalom, Laura nije mogla podnijeti djecu, rekla mu je, ti si muškarac mog života. Trebam te da dišeš. Laura, ah, Laura! Bio je toliko drugačiji od one lude žene koja je bacila pedeset centi na stol u blagovaonici kao što prolaznik čini beskućniku.
Laura ima prekrasnu kosu, a svoje lijepe grudi voli prekriti pramenom zlatnih kovrča. Nikada ga se nije mogla zasititi. Iako je Laura imala dvadeset dvije, a on četrdeset dvije godine, Laura nikada nije rekla da želi dijete. Otišla sam, gotovo je. Zbogom dovraga, dobar dan, živote. Sljedeći dan, žena je strpala njegove stvari u kutiju. Zaključavala je vrata, dolazio bi u pet sati, a ona ga više nije htjela vidjeti. Ni on ni bilo tko drugi. Zbogom dovraga, dobar dan, živote. I ja sam u toj skupini. Da se ponovno rodim kao dijete, otišao bih u lov i kupio gajbu. Ne dam ključ nikome. Promijenila bih ih kao boju laka za nokte. Moraju biti čisti, bogati, dezinficirani, pametni i dobri u kuhanju. Uzeo bih samo gotovinu od njih.
U mojim poznim godinama moja će kuća biti prazna, kao što je i danas. Zvona mira zvonit će kao i danas. Ali kad bih se ponovno rodio, znao bih da ne postoji tijelo nigdje na svijetu koje me zove samo kad mu nešto treba.
