Paranormalne aktivnosti jednima su van pameti, dok drugi pak opet smatraju da je to moguće.
Unatoč tome što se od tada nisu pojavljivali u medijima, i dalje postoji snimka njihovih tvrdnji o onome što su čuli i što su prošli dok su bili u toj rezidenciji.
Prije trinaest godina Glas zapadne Srbije razgovarao je s mladom suprugom koja je ispričala svoje jezivo iskustvo koje je počelo na Sjećanju.
Kad je pala noć, zvukovi kucanja i koraka odjekivali su njihovim domom, uzrokujući smetnju, pa čak i tresući njihove tanjure. Supružnik je otkrio da je sve počelo nekoliko mjeseci nakon što su se uselili u kuću za koju su kasnije otkrili da je bila mjesto smrti jedne žene.
Stanar je ispričao svoje iskustvo prve noći u njihovom novom domu, rekavši da su se navečer povukli u krevet na spavanje. Međutim, njihov pas je stalno zavijao na vrata, što im je remetilo mir. Javila se stanarova supruga, dodavši da je to zavijanje čudan zvuk koji ne može opisati, gotovo nalik na mijaukanje.
Tijekom druge noći, ista se priča ponovno odvijala. Pas je žalosno zaurlao, a zvukovi lupanja su se ponovno začuli. Koraci su sada bili jasniji, ispričao je. Čulo se škripanje koje je izazivalo patetiku, kao i lupanje po vratima, grebanje nečeg nejasnog i zveckanje čaša. Nakon svih tih zvukova uslijedilo je dozivanje svećenika.
Čovjek priča da su po povratku kući nakon jednosatnog izbivanja, oko 8:30 navečer, otkrili da je pop blagoslovio kuću, zbog čega je cijelo prebivalište bilo prekriveno tamnom paučinom.
Prema riječima Mile Lopate, prvog susjeda, on nije svjedočio nikakvim ukazanjima. Međutim, u blizini je primijetio crnu paučinu. Lopata je također primijetio da je to područje temeljito okrečeno i dalo mu izgled snježnog izgleda.
Svećenik je nastavio otkrivati da je poznavao pokojnicu i da je bila žena na dobrom glasu. Posjetio je njezin dom kako bi obavio ritual posvećenja vode, ali ona nije sudjelovala u ceremoniji krštenja u čast njegove slave.
Protojerej Milenko Lazić ispričao je da su ga supružnici zamolili da baš tog dana blagoslovi njihovu kuću. Nadalje je iznio svoje vjerovanje u postojanje duhova i da svaki pojedinac ima svog anđela zaštitnika. Međutim, također je priznao prisutnost zlonamjernih duhova koji zahtijevaju oprez i zaštitu.
Dok su se kamere vrtjele, Mihajlo, zet pokojnika, odbacio je sve tvrdnje o prisutnosti duhova u kući, tvrdeći da su to samo neistine. Predložio je da se kuća snimi noću kako bi se odagnale sve sumnje i otkrio da su on i njegova supruga boravili u kasnim satima, ali da nisu svjedočili ničemu neobičnom. Unatoč tome, par je doživio značajnu emocionalnu patnju zbog širenja takvih priča.
Postojanje duhova ostaje tema neizvjesnosti, jer tek trebamo sa sigurnošću utvrditi njihovo postojanje. Međutim, ova pojava nije svojstvena samo Srbiji, već globalna pojava. Posljedično, mnogi pojedinci odlučuju instalirati kamere oko svojih domova kao mjeru predostrožnosti kako bi zabilježili sve neobjašnjive događaje koji se odvijaju unutar njihovog prebivališta.
