Ako pripadate mlađoj generaciji, onda definitivno niste pogledali domaći film po imenu “Kuduz”. To je film rađen po istinitom događaju, a sve se desilo u Bosni i Hercegobvini, i to nedaleko od Tuzle. Jedna jako loša ljubavna priča, u čijem je centru nesretni muž, kojeg vara supruga, a on se na kraju odlučuje da ubije i nju kao i njenog ljubavnika.
Zadivljujuća životna priča Junuza Keče ocijenjena je toliko uvjerljivom da su je redatelji adaptirali za velika platna. Potaknut ljubavlju, počinio je gnusni zločin koji je kasnije doveo do nesvakidašnjeg obrata događaja. Kečo se transformirao u najtraženijeg bjegunca u Jugoslaviji, što je izazvalo mnoštvo narativa oko njegove ličnosti. Dok ga neki pojedinci visoko cijene, postoje i žestoki kritičari koji osuđuju njegove postupke.
Čovjek koji je poznavao Keču ističe da se radi o izuzetno krupnoj i impozantnoj ličnosti.
Dana 21. ožujka 1985. godine u selu Gornja Bioča kod Hadžića u Bosni i Hercegovini dogodilo se potresno i općepoznato ubojstvo. Kuća Halila Džambasa postala je poprište tragičnog događaja kada je Junuz Kečo, opsjednut ljubomorom, nožem smrtno izbo njegovu suprugu Rasemu Fazlibašić. Nakon ovog brutalnog čina, Junuz je cijelu godinu uspio izbjegavati vlasti tražeći utočište u obližnjoj šumi. Presudnu ulogu u njegovom uspješnom izbjegavanju odigrali su seljaci i njegova rodbina, koji su njegovu sigurnost signalizirali vješanjem bijelih platna na štandove. Ovo je omogućilo Junuzu da uđe i dobije hranu i čistu odjeću bez straha da će naići na policiju. Kao rezultat toga, postao je poznat kao najpoznatiji bjegunac u bivšoj Jugoslaviji. Junuz je u potjernici SSUP-a opisan kao plavokos muškarac u ranim četrdesetim godinama, kratkih brkova, visok 175 centimetara. Poznato je da posjeduje snagu, opasnost, vještinu i inteligenciju. Zanimljivo, zatvorski psiholozi su ga u svojim procjenama označili kao “morona”.
Kečo je oduzeo Rasemin život zbog njene odluke da se razvede od njega i glasina o njenoj vezi s drugim muškarcem. Policija je otkrila Rasemino beživotno tijelo u zaključanoj sobi, kako leži na podu pored kreveta, a ispod nje je bila pokrivena krvlju natopljena deka. Iste noći nadležni su u Raseminoj torbici naišli na dokument o razvodu od Keče. Rasema Fazlibašić bila je žena za koju je Kečo tvrdio da je voli više od svega, ali njegova složena priroda oslikana je jukstapozicijom njegove intenzivne naklonosti i brutalnih postupaka prema Raseminoj kćeri, Saneli. Porijeklom iz sela Žeželovo kod Kiseljaka, Kečo je odrastao bez oca i od malih nogu je počeo zarađivati za život marljivo radeći kao mrav. Kratko se bavio lažnim novcem prije nego što je motociklom pokušao pobjeći od policije, što su neki protumačili kao namjerni napad na policajca.
Nakon incidenta potražio je utočište u dubinama šume na deset dana. Međutim, njegovo skrivanje bilo je uzaludno jer je na kraju uhićen, fizički napadnut, osuđen i zatvoren. Po izlasku iz zatvora odvažio se u inozemstvo gdje je uspio skupiti respektabilnu ušteđevinu. Na kraju se vratio u rodni grad i odmah zaprosio prvu ženu na koju je naišao, Rasemu Fazlibašić. Rasema je sa svojih 30 godina već imala kćerku iz prethodnog braka, a do Junuza se udavala ukupno pet puta. Nažalost, njezin šesti brak bio je kratkog vijeka, trajao je samo tri godine. Rasema je povremeno radila kao konobarica u lokalnoj kafani, gdje se često susrela s Junuzovim prijateljem Atifom Bužom iz Hadžića. Obuzet ljubomorom, Junuz je pokušao fizički nasrnuti na bivšeg prijatelja, ali se Atif pokazao jačim i izašao kao pobjednik. Nakon toga, Junuz se potrudio da se uključi u razgovor sa Rasemom, samo da bi se susreo sa njenim zahtjevom za razvodom i molbom da napuste njihovo zajedničko prebivalište.
Junuz Kečo je 21. marta 1985. godine posjetio stan svoje bivše supruge s nadom da će se pomiriti. Nažalost, nisu se uspjeli dogovoriti, zbog čega je Kečo bio bijesan. U naletu bijesa četiri je puta smrtno izbo bivšu ljubavnicu. Prema jednom kazivanju, dok je bježao s mjesta zločina, Kečo je naišao na stanodavca Halila Džambasa i istim nožem ga lakše ranio prije nego što je pobjegao u obližnju šumu. Sutradan je policija pokrenula potragu za ubojicom iz Žeželova. Kečo je otkrio: „Razgovarao sam tada s Rasemom o ‘tome’ – našoj internoj tajni koju odbijam otkriti čak iu ovoj sudnici. Moja majka je imala skromnu penziju, a ja sam imao nešto ušteđevine, uz nekoliko preostalih dukata od nje. Rasema jednostavno je odgovorio: ‘Kunem se Bogom, ne možete ništa dokazati.’
Kečo je tijekom svjedočenja pred sudom kao motiv zločina često spominjao nevjeru svoje supruge Raseme s Atifom Bužom, otkrivši da je Bužu pokušao eliminirati ispred vlastite kuće nakon što ju je ubio.
Na sudu je Rasemin ljubavnik ispričao posljednji susret s njom navečer 20. ožujka 1985. godine, oko 22 sata. Njihovo zajedničko vrijeme bilo je kratko, a sutradan, oko 17.30 sati, ljubavnik se vratio u Raseminu kuću. Po dolasku ispred kuće se okupila masa ljudi, a po izlasku iz vozila saznali su da je Rasema smrtno izbodena nožem od Kečo.
