Kada se pomene ime Aca Lukasa, uvijek se pomisli na razvrat, drogu i skandale. Jednostavno, on se nikada ne mijenja, i ostaje svoj. Folker Aca Lukas je prije nekoliko godina izdao biografsku knjigu pod nazivom “Ovo sam ja” u kojoj je iznio javnosti do sada nepoznate detalje iz svog privatnog života. Lukas je zabilježio žestoke bitke koje je vodio sa svojom najvećom ljubavi, Sonjom Vukasnović, ulazeći u zamršene detalje. Sonja, koja je nedvojbeno ostavila neizbrisiv trag u njegovom postojanju, ne samo da mu je rodila kćer Victoriju, već se prije nekog vremena i rastala od njega. “Siktali smo i nasrtali jedno na drugo, a ipak smo bili jako zaljubljeni”, priznao je.
Njegova naklonost prema njoj bila je iskrena i osjetio bi svaki nedostatak uzvraćanja. No, postupno, sve kao da je gubilo na značaju. Sljedeće tri godine sam se zatvorio u dnevni boravak vlastitog stana, dok je ona spavala u spavaćoj sobi s djecom. Za to sam vrijeme pribjegao trosjedu, gdje bih sjedio, ne mogavši zaspati, razmišljajući cijelu noć. I dalje sam zaljubljen u Sonju, ali ona polako crpi život iz mene, udaljava me od poznate i oslobađajuće egzistencije koju sam nekad poznavao. Nažalost, ne mogu se osloboditi njezina stiska. Naše svađe bile su zaista strašne, a često su se odvijale i pred našom djecom. Naše vene na vratu se jako izboče, prijeteći pucanjem. Oboje smo tvrdoglavi, odbijamo prihvatiti bilo kakvu krivnju. Donekle mogu razumjeti želju da sačuvamo obraz pred publikom, ali nerazumno je kad smo sami u stanu, a ti inzistiraš na nečemu za što oboje znamo da je laž. U sukobu naših ega tražila je pobjedu prijevarom. S obzirom na sve, Sonjina najveća mana je nepristajanje na kompromis.
A moja najveća greška je što joj pridajem preveliki značaj, uzdižem je u javnosti i stvaram lažan osjećaj jednakosti – čista izmišljotina. Nije me bilo sram transformirati se u nekoga tko nisam, a sve zato jer sam htio ugoditi Sonji. Nije me bilo briga za njihova mišljenja koja su me etiketirala kao postolara. Za razliku od njih ostalih, ja sam svojoj supruzi ostao vjeran tijekom čitavog braka. Ali kad ljubav nestane, vrijeme je za rastanak. Nemoguće je održati prisilni brak dok živite paralelni život: žena koju ne podnosite kod kuće i neuredna garsonijera u kojoj se pretvarate da se razvodite. Ja sam čovjek koji se drži filozofskih načela. Ni u prethodnim brakovima nikad nisam kročio u lokal s drugom ženom, samo sa suprugom… Moja draga Sonja potpuno je pogrešno protumačila moje postupke. Nakon što me pokušala oblikovati u svog idealnog muškarca, počela je vjerovati da je važnija od mene u mojoj karijeri.
“Sada možeš birati pjesme, komponirati, svirati gitaru, biti bubnjar i postepeno postati Aca Lukas. Ali nikad ne možeš biti ja!” – uzviknuo sam kad se sve raspalo i konačno sam došao k sebi. Kako je naš odnos utjecao na djecu? Bilo je ispunjeno intenzivnom strašću! Budući da tada nisam bio u zajedničkom životu, uoči puta u Zürich svratio sam na Bežanijsku kosu u posjet djeci Sofiji i Viktoriji. No, umjesto ugodnog ponovnog druženja, bombardirala me ispitivanjima i optužbama o mom samačkom životu. Nije to bio puki razgovor; osjećao se kao verbalni napad. “Molim te, pusti me. Došla sam vidjeti djecu. Imam put u Cirih”, preklinjala sam.
Ona mi je na to odgovorila uvredama, nazvavši me luzerom koji samo želi da se poigrava sa nekim iz Zvezda Granda. Te riječi pogodile su me u živac i nisam se mogao suzdržati. “Ta osoba je bolja od tebe, a još je privlačnija. Intimnost s tobom mogu podnijeti samo u pijanom stanju!” Bilo je to strašno reći. Unatoč ljubavi prema njoj, uhvatio sam se kako je vrijeđam. Kad sam pokušao otići, suočila se sa mnom licem u lice. “Ne bi se usudio dignuti ruku na mene! A jezik kojim se služiš, čak i za bijesnu ženu…” Ove događaje prepričala je knjiga Ace Lukasa.
