U svojoj 69. godini, Esad je svim srcem posvetio život svojim kćerkama. Nepokolebljivo je ulagao u njihovo obrazovanje i vješto orkestrirao svako njihovo vjenčanje. Ipak, sudbina ga je postavila pred niz teških izazova. Hrabro otkrivajući svoju priču, Esad prepričava 36 godina koje je proveo sa svojom drugom ženom. Tragično, njihovo blaženstvo je naglo razbijeno intenzivnom i iscrpljujućom borbom protiv terminalnog raka, koju su hrabro vodili zajedno godinu dana, iako bez trijumfa.
Dubok gubitak njegove supruge duboko je uticao na njega. Esad se živo sjeća svog razvoda od prve žene tokom ranih godina kćeri. Nakon rastave, svesrdno se posvetio pružanju nepokolebljive podrške svojim kćerima, marljivo im pomagajući u školovanju i vješto ugovarajući njihova vjenčanja. Kako su godine prolazile, njegove kćeri su krenule na svoja putovanja, osnivajući vlastite porodice, a Esad je preuzeo cijenjenu ulogu dragog djeda. Ipak, došlo je do pogrešne komunikacije kada je jedan od njegovih zetova predložio preseljenje porodice u Jutu, čemu se Esad žestoko protivio. Nažalost, uslijedio je još jedan gubitak.
Njegova ćerka, zet i unuci su se preselili, a njegova mlađa ćerka iz prethodnog braka je sledila njihov primer. Njegova veza sa kćerkom i unucima naglo je prekinuta, a on je blokiran na društvenim mrežama. Uprkos tome što je godinama ulagao trud i ljubav u njihovu vezu, on se sada oseća izolovano i napušteno.
Uprkos brojnim izazovima, Esad svoju poruku završava snažnom i nepokolebljivom željom za pomirenje i ljubaznost prema svima. Iz sveg srca se nada da će njegove kćeri i unuci naići na ovu srdačnu poruku, koja odražava njegovu krajnju želju za njihovom srećom i blagostanjem. Esad se usrdno moli Bogu za njihovo blagostanje i blaženstvo, iako nastavlja da trpi sopstvenu izolaciju, noseći svoju tugu s milošću i dostojanstvom.
