Ženidba žena iz Albanije je u posljednjih par godina, itekako postalo popularno u Srbiji. Mi danas govorimo o jednom događaju, koji se nije nimalo dobro završio po mladoženju. U dubini očaja, četrdesetogodišnjak sa sela, opterećen usamljenošću i nedostatkom unuka za svoje ostarjele roditelje, preispituje svrhu svog truda i pita se zašto je svakodnevno posvećivao nebrojene sate, naposljetku pribjegavajući očajničkim mjerama.
Obuzet željom da se uživi u ulogu muža i oca, postaje idealna meta za prevarante. U nemogućnosti da pronađe odgovarajuću partnericu iz Šumadije s kojom bi dijelio život na selu, odlazi u Albaniju u potragu za nevjestom. Unatoč dugom putu i previsokim cijenama benzina, rado se odriče vrtoglave svote od 7000 eura. Ne znajući da je postao žrtva prijevare. Okrivljujući svoju nesreću, on ostaje nesvjestan istine. Prije nekoliko godina, njegov rođak je podijelio ovu upozoravajuću priču o onima koji su krenuli u potragu za albanskom nevjestom, pozivajući ih da ostanu na oprezu.
Jednu gospođu je otkrila moja rođakinja Ljuba, koja tvrdi da okuplja Albanke i Albance iz našeg sela koji se boje biti sami. Ovakav dogovor je bio neophodan jer Šumadinke nemaju interesa da zalaze u sela; umjesto toga, radije prodaju kinesku odjeću za mjesečni prihod od 15.000. Čini se da vjeruju da ih to čini profinjenijima. Međutim, ovo je nebitno. Ukratko, moj bratić je otputovao u Albaniju po mladu, kako je ispričao govornik ovog nemilog događaja od prije nekoliko godina. Rođaka Ljuba pristala je provodadžiji plaćati 30 eura po danu za svaki dan proveden u Albaniji, uz dodatnih 30 eura za pomoćnika i vozača, kao i pokrivanje putnih troškova. Dok su bili tamo, stupili su u kontakt s jednom albanskom osobom koja bi ih upoznala s mladom ženom spremnom da se oženi u Srbiji.
Tijekom svog kratkog četverodnevnog posjeta Albaniji, moj se rođak slučajno susreo s mladom ženom koja je tvrdila da je zaposlena u tvornici obuće u Tirani. Uz pomoć albanskog prevoditelja, upustili su se u razgovor, držali se za ruke i razmjenjivali nježne geste. Preplavljen radošću, moj se bratić u alkoholiziranom stanju vratio kući u Levač, diveći se ženinoj izuzetnoj ljepoti, ugodnom ponašanju i skromnosti, smatrajući je oličenjem fantazije svakog muškarca. Međutim, ovaj slučajni susret imao je visoku cijenu, jer je moj bratić na kraju potrošio gotovo 1000 eura, uključujući dnevnice onih koji su bili uključeni u organizaciju sastanka. Rođaci su, prepričavajući ovo nesretno iskustvo, ispričali svoje svjedočanstvo o negativnom ishodu.
Nakon što su se mladoženja i mladenka upoznali, došao je očekivani dan da mladoženja ode po mladu u Albaniju. Provoditeljica i njezina pomoćnica ponovno su dobile dnevnice, putne troškove, obroke, piće i smještaj. Mladoženja je ovom prilikom morao ponijeti 4500 eura, koji su navodno bili namijenjeni Albancu koji je omogućio pronalazak mladenke. Moj bratić je platio Albancu, a onda je mlada ušla u auto dok su svi krenuli na put za Srbiju. Prema mojoj sestrični, mladenka je djelovala melankolično i lila je suze na udaljenosti od 150 kilometara koja ju je dijelila od obitelji, posebno od sestre. Kako bi ublažili njezinu tugu, odlučili su se usput nakratko zaustaviti u jednoj krčmi i omogućiti mladenki da se osvježi i očisti. Kad su se smjestili, mladenka je zatražila da se posluži telefonom u baru kako bi mogla obaviti posljednji poziv svojoj sestri prije prelaska granice.
Moj bratić posjeduje suosjećajnu prirodu koja nikada ne bi odbila takav zahtjev. Ukratko, nevjesta se nije vratila ni za sto, o čemu priča jedan Šumadinac.
U pratnji provodadžije i njezine pomoćnice, Ljuba je krenula u potragu za neuhvatljivom nevjestom. Međutim, lukava se djevojka iskrala kroz drugi izlaz i nestala u zraku. Najrazumniji zaključak je da je sigurno bila odvezena u automobilu koji je čekao, strateški postavljen na suprotnoj strani bara, koji ju je sigurno prevezao do odredišta. Racionalno je također pretpostaviti da je neidentificirana osoba pratila “mladence” u zasebnom vozilu, strpljivo čekajući djevojčin dolazak na zakazano mjesto.
Tek u tom trenutku sinulo mi je sjećanje na prijašnji Ljubin razgovor o obećanju Albanca da će ga upoznati s djevojkom. Caka je bila u tome što bi Albanac jamčio za nju samo dok ne bi ušli u auto. Nakon toga je bila sva njegova. Kad je Ljuba od provodadžije, koja je naplaćivala 30 eura po danu, tražila savjet što dalje, ona mu je odbrusila, okrivivši ga da nije bolje pazio na mladu. Ono što mi predstavlja najveći izazov je to što moja sestrična iskreno vjeruje da se mladenka predomislila. On jednostavno ne može shvatiti da je postao žrtva podle i prijevarne prijevare. Jedini oblik “kazne” koju je izrekao provodadžiji bio je iskazivanje ljutnje prema njoj, kako dijeli Ljubina sestrična. Jadna Ljuba, koja će za dvije godine napuniti 40 godina, ostala je sama. Iscrpio je svu svoju ušteđevinu na nedostižnu mladenku. Međutim, on odbija odustati.
U svojoj potrazi za drugom agencijom, nada se da će pronaći onu koja bi mu mogla osigurati albansku nevjestu koja posjeduje iste kvalitete ljepote, ljubaznosti i skromnosti kao ona koju je skoro pronašao. Prema riječima njegove sestrične, Ljuba je vrijedan pojedinac koji se ističe gostoprimstvom, ali je i naivan te žudi za društvom supružnika i radostima odgoja djece.
