Koliko god nam se činilo da su muškarci i žene slični, ipak su ove dvije sorte ljudi kao nebo i zemlja. Dok žene funkcionišu po svom sistemu, muškarci su i više nego nepreedvidljivi, ali su svi u globalu isti. Svi misle da je samo jedna stvar na pameti kod muškaraca, međutim, ipak ima jedna stvar koja im je bitnija od odlaska u krevet sa ženom.
Uvriježeno je mišljenje da je glavni fokus muškaraca u heteroseksualnim vezama usmjeren na seksualnu intimnost. Žene često govore da će se muškarci jako potruditi da ih prate i ispunjavaju njihove želje u spavaćoj sobi. Međutim, ključno je uzeti u obzir perspektivu muškaraca, jer se ne vrti sve samo oko seksa. Zapravo, mudri pojedinci su shvatili da postoje drugi aspekti koji imaju veći značaj u odnosima.
Ideja da “sve što muškarac želi je seks” fraza je koja se čula bezbroj puta. Tijekom svojih tinejdžerskih godina sa 17 godina uvjerio sam se u njegovu valjanost. Međutim, kako sam ušao u kasne tridesete u 37. godini, sumnje su se počele uvlačiti. Sada, u zreloj dobi od 73 godine, mogu pouzdano izjaviti da je ova izjava daleko od istine! Nemojte me krivo shvatiti, ljepota seksualne intimnosti neporeciva je u bilo kojoj fazi života. Međutim, postoji nešto puno značajnije što često izaziva muškarce da priznaju, a to je nešto što žene imaju moć pružiti.
Nakon opsežnog razmišljanja i promatranja tijekom nekoliko godina, na kraju sam došao do ovog zaključka. Kroz cijelo to razdoblje pomno sam promatrao svoje suvremenike i bilježio njihove rasprave, izvore sreće i načine na koje ih je život oblikovao. Redovito bih se upuštao u razgovore s grupom od šest osoba, od kojih su svi imali 38 godina, a upravo je tijekom tih razgovora, obično popraćenih čašom piva, tema seksa imala veliku važnost.
Naši razgovori odvijali su se po uobičajenom obrascu: hvalisanje našim “osvajanjima”, izražavanje razočaranja kad nismo uspjeli osvojiti ženu i tako dalje. Međutim, ono što je uistinu bilo važno bila je nepokolebljiva iskrenost koju smo dijelili. Suzdržali smo se od mijenjanja ili uljepšavanja naših priča. Umjesto toga, zaronili smo u svoje zbunjenosti, strahove, sumnje i nesigurnosti. Od djetinjstva smo bili uvjetovani da vjerujemo da biti muškarac znači imati neutaživu želju za seksom. Da bi netko bio smatran alfa mužjakom, morao je biti obuzet tom opsesijom. Živo se sjećam trenutka u srednjoj školi kada je djevojka koja me zanimala nešto primijetila o našem zajedničkom prijatelju. Opisala ga je kao “neobičnog”. Znatiželjna, dodatno sam se raspitala, a ona mi je objasnila da od trenutka kad su se upoznali, on nikada nije pokušao ništa fizički napredovati, za razliku od onoga što je ona smatrala “normalnim” ponašanjem muškaraca.
Upravo je zbog toga osjetila osjećaj bijesa. Čvrsto je vjerovala da mu nedostaje snage, što ju je navelo da izrekne presudu: “On je slabić.” Kao rezultat toga, izvedena je dedukcija da pravi muškarac mora posjedovati neposrednu i jedinstvenu želju za intimnošću, počevši od samog prvog trenutka njihovog susreta. Svako odstupanje od ovog ponašanja ukazivalo bi na slabost.
Ovaj razgovor ostao mi je urezan u sjećanje, a sve što je uslijedilo samo je potvrdilo da većina žena dijeli to uvjerenje. U njihovim očima, krajnji simbol muškosti leži u muškarčevoj nepokolebljivoj želji da zavede ženu u krevet. Iznenađujuće, daleko je učinkovitije nježno gurkati ženu sve dok ne poželi seks – tek tada će vas doista vidjeti kao pravog muškarca. Dakle, što je to što muškarci žele još više od seksa? Svi smo čuli za ideju da se žena mora osjećati voljenom kako bi se upustila u seksualnu intimnost, ali istina je sasvim suprotna za muškarce: njima je potreban seks da bi se osjećali voljenima.
Kada se muškarci upuštaju u intimne radnje, nedvojbeno doživljavaju fizičko zadovoljstvo. Međutim, postoji dublja čežnja koju nastoje ispuniti – čežnja koja se može opisati kao čežnja za sigurnim utočištem.
U svijetu kojim dominiraju muškarci, natjecanje i rivalstvo su uvijek prisutni. To je instinktivni nagon muškaraca da se natječu za pažnju i naklonost žena. Uloga svakog muškarca je da se kontinuirano dokazuje kao najbolji, dok žena na kraju odlučuje o svojim željama. U biti, čeznemo za iskustvom brige, ljubavi i topline koja nam je možda nedostajala u djetinjstvu. Međutim, priznati tu želju također znači priznati svoje unutarnje dijete i prepoznati da nismo nepobjedivi i nepopustljivi ljudi.
Stoga se odlučujemo za jednostavniji put, pokazujući svoju seksualnost i muškost. No, tek u intimnoj povezanosti s partnerom nalazimo pravu utjehu. Ova neizgovorena čežnja je ono što nas pokreće kada se upuštamo u vođenje ljubavi.
Postoji jedna stvar koju apsolutno cijenim. To je kad naslonim glavu na ženino krilo i ona me s ljubavlju miluje. Tijekom ovih dragocjenih trenutaka osjećam dubok osjećaj sigurnosti, kao da sam u najzaštićenijem utočištu na svijetu. Nije potrebno da se upuštamo u fizičku intimnost da bih ja postigao ovo stanje. U tim sam slučajevima uvjeren u njezinu ljubav, prihvaćanje i duboko razumijevanje onoga što jesam.
