Zemunski klan je definitivno jedna od najvećih krimi grupa na ovim prostorima svih vremena. Krenuli su sa akcijama još krajem 80 godina prošloga vijeka, a trebalo im je samo par godina da se rašire i da postanu strah i trepet za cijelu Istočnu Evropu. Međutim, pretjerali su kada su smaknuli Zorana Đinđića, a onda je akcija “Sablja”, sve ih došla glave.
Milan Veruović kaže da je ta osoba bila registrirana u našoj službi krajem devedesetih. Tko je Čedomir Mihajlovič? Ove godine obilježava se 14. godišnjica njegove smrti u prometnoj nesreći. Ako je to stvarno on. Iako je mrtav, njegovo ime može biti drugačije.
No, krenimo redom… Prema riječima Milana Veruvića, bivšeg tjelohranitelja Zorana Đindžića, prema saznanjima naših obavještajnih agencija, Čedomir Mihajlović rođen je krajem devedesetih godina, muškarac s evidencije našeg odjela.
“Vrobovan je od strane CIA-e i nekoliko je puta dolazio u Srbiju kako bi prikupljao informacije za CIA-u. Kasnije se pojavljivao pod raznim aliasima, ali ono što je važno pridružio se zemunskoj obitelji pod čehoslovačkim imenom”, rekao je. .bio je Veruović. Kako je ispričao, Mihajlović je sebe opisao kao investitora iz Sjedinjenih Država s dobrim vezama u kriminalnom okruženju.
“Predstavio im se kao čovjek koji bi ih mogao povezati s velikim kriminalnim grupama u Južnoj Americi. Čak je obitelji Zemun ponudio milijun dolara kao jamčevinu dok je Dušan Spasojević bio u zatvoru. Prema nekim informacijama, i on je djelomično bio umiješan u pripremama za pobunu Crvenih beretki”, rekao je Verovich.
2002. godine nestaje mu traga. Prema riječima Milana Verovića, Mihajlović je Spasojeviću ostavio skupocjeni automobil i nekoliko konja. “Navodno, nakon što je posao završen, CIA ga je odlučila povući”, rekao je Verovich.
Početkom 2007. novinar Miloš Vasić napisao je članak u tjedniku “Vreme” u kojem navodi da je 1. siječnja iste godine u prometnoj nesreći u Beogradu poginuo čovjek po imenu Igor Baruh koji je posjedovao američke dokumente.
“Čovjek je uredno kremiran, no tri dana kasnije otkriveno je da su dokumenti krivotvoreni, a ujedno je taj čovjek uzeo osam tisuća i pet tisuća dolara od jedne folklorne skupine za organizaciju putovanja u SAD. Onda se netko sjetio Igor u američkom konzulatu Tko je Balu”, napisao je Vasić. Prema njegovim riječima, ako je vijest točna, onda su Čedomir Mihajlović, poznat i kao Emir Gujić, Esad Ramadanović i Igor Baruh, rođeni između 1946. i 1950. godine, a poginuli su u prometnoj nesreći – barem prema za sada poznatim lažnim putovnicama. Tako je. .
“Veliki lažov, kako ga je policija zvala (kad je bio red) “međunarodni umjetnik”, morao je misliti, truditi se, truditi se. Keda Mihajlovič je ušao u povijest kao osoba koja je od istog truda, Vasić je zapisao: “Bio je entuzijastičan i marljiv na bezbrojnim operacijama: bilo da se radilo o stotinu maraka ili milijun dolara. To pokazuje visoku razinu profesionalizma kakva je danas rijetkost. “Prema onome što piše u autorskom tekstu, Balu ili Mihajlovič svojevremeno se nastanio u Zemunu, gdje je sa Dukom Spasojevićem i Ligijom Ulemek uspostavio kobna prijateljstva i poslovne veze.
“Jasno je da je Baru/Mihajlovič pokušao ucijeniti Duku i Lejija: obećao im je i ispunio obećanje da će im osigurati rezervne dijelove za vozila JSO ‘humvi’ i elemente za oklopna civilna vozila, ali to nije ispunio. Duca a Legija je odmah osjetio “ovčji” miris šišanja, a ubrzo je pretresao Cedar/Igora, od “ferarija” i dva motocikla “harley-davidson” do “rolex” narukvica i “cartier” narukvice; o gotovini da i ne govorimo. On je 2002. godine pobjegao u SAD, jedva preživio. Tek nakon akcije Sablja dobio je neku – oskudnu – zadovoljštinu”, napisao je Vasić.
Prema njegovim riječima, udovice Dušana Spasojevića i Milena Lukovića su od Vlade Srbije tražile obeštećenje njihovo dvoje djece nakon tužbe za rušenje Šilerove, ali su od njih odustali jer ih je MUP vratio Čedi Mihajloviću. zvani Igor Baru.
