Slobodana Katanića Barbika javnost je prvi put upoznala 2003. godine kada je bio na audiciji za “Zvezde Granda”. Tijekom tog vremena otvoreno je izražavao svoju samoidentifikaciju kao ženu, ali nije bio podvrgnut nikakvim kirurškim zahvatima na genitalijama.
Sanja Katanić svojedobno je medijima izjavila da se odlučila podvrgnuti plastičnim operacijama kako bi se osjećala više kao prava žena. Njezin krajnji cilj bio je udati se i osnovati obitelj.
Podrška koju je dobivala od roditelja bila je nikakva. Prema njezinim riječima, njezina se majka nije osobito protivila njezinoj situaciji, no njezin je otac predstavljao veći izazov.
Lokalni mediji javljaju da je Slobodan, poznat i kao Sanja, tvrdio da posjeduju i muške genitalije i maternicu. Nadalje, tvrde da imaju redovne menstruacije od svoje petnaeste godine.
Unatoč svojim osobnim borbama, odslužila je vojni rok, koji je uključivao izazovno iskustvo zajedničkog tuširanja. Kao nekome tko se identificirao kao žena, to joj je izazvalo znatnu nelagodu.
Sanja trenutno živi u Čačku i odlučila je svoju prirodnu smeđu boju kose promijeniti u plavu nijansu.
Nora Janković, suosnivačica udruge za zagovaranje prava trans i interspolnih osoba “Talas”, objašnjava da se transrodnim osobama tijekom operacije odstranjuju spolne žlijezde te ostaju bez ikakvih spolnih hormona. Bez ovih hormona njihovo zdravlje može biti u velikoj opasnosti. Iako je moguće da osoba vodi zdrav i normalan život uz davanje muških ili ženskih spolnih hormona, nije moguće živjeti ni bez jednog ni od drugog.
U Srbiji lijek nije lako dostupan za kupovinu, što tjera transrodne osobe da ga ilegalno kupuju u određenim ljekarnama. Nora Janković tvrdi da se lijek može nabaviti isključivo u Beogradu.
Govornik navodi brojne slučajeve u kojima je druge upućivao na različite lokacije u Srbiji u potrazi za određenim lijekom. Ovaj lijek se ne može naći na većini mjesta, a kada ga ima, često se u pojedinim ljekarnama prodaje po prenapuhanim cijenama. Govornik napominje da su mnogi ljudi zbunjeni kada ih se pita o lijeku jer se ne prodaje često.
Dotični lijek neophodan je ne samo za transrodne osobe, već i za žene koje su prošle menopauzu ili su imale uklonjenu maternicu. Međutim, od 2012. nije ga bilo moguće kupiti u Srbiji. Zaštitnik građana je 27. srpnja javno objavio da je zbog te nedostupnosti u srpnju 2019. pokrenuta istraga o postupanju države po ovom pitanju.
Povodom dostavljenih odgovora nadležnih tijela, oglasila se pučka pravobraniteljica. Nakon pomnog razmatranja, zaključeno je da se lijek više ne proizvodi u Srbiji, da ga nema u slobodnoj prodaji i da se može nabaviti samo kod ljekarnika na crnom tržištu po prenapuhanim cijenama.
