Sara Novković Tepšić, 29-godišnja stanovnica Kljajićeva kraj Sombora, specijalizirala se za izradu posmrtnih govora koji pružaju prikladan ispraćaj pokojnika. Iako se nekima može činiti nekonvencionalnim i uznemirujućim, profesija pisanja osmrtnica postala je odabrani put za ovu mladu ženu koja svoje emocije vješto prenosi na papir, unatoč tome što nema osobne veze s pojedincima koji se hvale.
Selo Kljajićevo kraj Sombora već je godinama poznato po svom mještaninu Moši Novkoviću, Sarinom ocu, koji je nenamjerno počeo sastavljati i recitirati osmrtnice na sprovodima svojih poznanika.
Nakon što je postigao uspjeh, brzo je stekao popularnost u susjednim selima, što je u konačnici dovelo do toga da je Sara preuzela većinu njegovog posla. Sara je otkrila strast prema sastavljanju osmrtnica i tom se poslu posvetila dvije godine.
Sastavljanje govora bilo mi je prirodno, jer sam pjesnik. Osim toga, moj otac, koji posjeduje veliko iskustvo u ovom području, pružio je neprocjenjivu pomoć u početnim fazama. On zna prave riječi da pruži utjehu ožalošćenima i omogući smislen oproštaj od preminulih. Proces se odvijao bez napora. Unutar svojih stihova često istražujem temu gubitka voljenih, a jednog sam dana ocu izrazio želju da se odvažim na pisanje govora. To je označilo početak našeg zajedničkog putovanja. Sara priznaje da se ovo zanimanje drugima može činiti neobičnim, ali naglašava njegovu rigoroznu prirodu.
Pisanje ovog teksta je zahtjevan zadatak koji sa sobom nosi značajnu količinu odgovornosti. Zauzimamo perspektivu člana obitelji, unatoč tome što nemamo osobne veze s preminulom osobom. Za izradu govora potrebni su opsežni razgovori s osobom koja je bila najbliža pokojniku, što nam omogućuje da prikupimo zamršene detalje o njihovom životu. Ovaj jedinstveni pristup izdvaja ovu vrstu govora, zajedno s povezanim troškom”, objašnjava Sara.
Prema njegovim uvjerenjima, pojedinci se često osjećaju suzdržano da izraze svoje prave želje u javnom obraćanju zbog svoje inherentne sramežljivosti. Prema tome, postoje dvije različite vrste govora posvećenih obilježavanju pokojnika. Prva kategorija obuhvaća biografske govore koji daju bitne pojedinosti o životu pojedinca, kao što su datum rođenja, roditeljsko podrijetlo, mjesto stanovanja i zanimanje. Suprotno tome, druga kategorija obuhvaća emocionalnije nabijene govore koji nalikuju iskrenim oproštajnim pismima. “S obzirom na moju prirodno sentimentalnu narav, nastojim osmišljavati govore koji pobuđuju takve emocije. Od iznimne mi je važnosti temeljito se upoznati sa životnom pričom pokojnika, što mi omogućuje da njihovu bit prenesem s najvećim emocionalnim intenzitetom.
Sara, za razliku od svog oca, još nije imala priliku održati hvalospjev tijekom sprovoda.
U posljednje vrijeme moj primarni fokus je na pisanju, dok se očeva uloga prebacila na čitanje, ali samo na zahtjev članova obitelji preminulog. Upravo je ova usluga vrlo popularna u somborskom kraju, jer se pročulo o njegovom izuzetnom talentu, a mi smo često pozvani da je pružimo.
Prema njezinim riječima, najzahtjevniji je zadatak kada joj se obrati da sastavi govor za pojedinca koji je iznenada ili prerano preminuo. Prošle godine napisao sam iskreno pismo u kojem sam se oprostio od svog najbližeg suputnika koji je iznenada preminuo. Bio je to neizmjerno težak zadatak za mene, jer je taj govor sažimao cijelo moje iskustvo s njim. Duljina pisma ovisila je o prirodi našeg odnosa, je li ono bilo opširnije ili sažetije, kako objašnjava naš govornik.
Prema Sarinim riječima, cijena govora obično se kreće oko 2500 dinara, iako može varirati ovisno o nekoliko faktora. Također napominje da trajanje prethodnog razgovora može utjecati na cijenu, pri čemu duži intervjui rezultiraju većim troškovima. Obrnuto, da je razgovor bio kraći i da je pokrivao samo osnovne podatke o umrloj osobi, cijena bi bila niža. No, Sara uvjerava da nijedan govor ne prelazi maksimalnu cijenu od 5.000 dinara.
