Duška Vukobrata, istinskog banjalučkog heroja, koji je neustrašivo spašavao djecu od otmice u malom njemačkom gradu, trenutno je preplavljen neizmjerno divljenje koje pljušti sa svih strana Balkana. Prošle sedmice, Duškovo izvanredno postignuće dospjelo je na naslovne strane jer je zajedno sa svojim turskim kolegom neustrašivo spasio dvoje djece od pokušaja otmice u njemačkom gradu Boblingenu. Oni su brzo intervenisali, uspešno izvukli decu iz kombija i uhapsili naoružanog otmičara do dolaska nadležnih. Ovaj herojski čin ulio je neizmjernu radost, sreću i ponos ne samo Dušku, već i svim gastarbajterima sa prostora bivše Jugoslavije koji su nepokolebljivom odlučnošću emigrirali u Njemačku.
U Nemačkoj me radnici zovu i u srpske i u hrvatske klubove. Nedavno sam bio u jednom hrvatskom klubu gdje sam svjedočio nevjerovatnoj sceni. U roku od samo tridesetak minuta od mog dolaska, u klub je ušao konstantan tok ljudi čiji tačan broj mi nije poznat. Pub je bio ispunjen povicima, vriskom, zagrljajima, poljupcima i živahnom muzikom. Zrak je bio nabijen uzbuđenjem dok su svi uzvikivali: “Naš ponos, naša radost!” Duško slikovito opisuje naelektriziranu atmosferu ovih izvanrednih dana u tuđini.
Nasuprot tome, sa sigurnošću se može reći da su Nijemci potpuno opravdali etiketiranje kao “hladni ljudi”. Uvjeren sam u to da im je hladno. Otac te djece se lično zahvalio i čak nas je pozvao na ručak. Na osnovu njegovih riječi zahvalnosti, siguran sam da je moja procjena tačna. Međutim, jasno je da oni ne pokazuju isti nivo emocija kao mi Balkanci. Čini se da vjeruju da će vlada i sud riješiti situaciju.
Ovo dostignuće je nesumnjivo najveća nagrada. Štaviše, to donosi ogromnu sreću mom kraju, Banjaluci. U zaključku, čvrsto tvrdim ovo postignuće s nepokolebljivim samopouzdanjem. Duško samouvjereno tvrdi da, čak i izvan granica, slučajevi otmice nisu toliko rasprostranjeni kao što nas naše percepcije mogu navesti da vjerujemo.
