Kosta Kecmanović je imao samo 10 godina, kada je zavio u crno 10 porodica u Srbiji. Podsjećamo 3 maja je pobio 10 svojih drugara iz razreda, a pri tome je ranio još tri osobe. Člana osiguranja iz škole, kao i svoje dvije nastavnice.
U najvećoj sudnici Palate pravde Nina Kobiljski, majka djevojčice koja je tragično izgubila život u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” u Beogradu, održala je potresno svjedočenje tijekom parničnog postupka protiv dječaka, njegovog roditelje, te školu, ostavivši sve prisutne u suzama.
Nakon što ju je progutala razorna tragedija, supruga Dragana Kobiljskog, nekoć istaknutog odbojkaša koji je postao trener, podijelila je dubok utjecaj koji je to imalo na njihovu obitelj. Život je za njih dobio novi smisao, onaj koji je obavijen tamom. Djeca se, nažalost, ne mogu vratiti, ostavljajući ih da prigrle tugu i tjeskobu kao vječne pratioce. Bol koju trpe je opipljiva, kao da im srca neprestano krvare.
U nizu nesretnih događaja ove sam se godine našao na padu na ulici, što je rezultiralo slomljenim zubima i rukom. Međutim, objasniti liječnicima uzrok ovih ozljeda pokazalo se izazovom. Iako vas uvjeravam da se nisam onesvijestio, istina je da je moje srce u tjeskobi, zbog čega posrćem. Nažalost, prenijeti ovaj emocionalni nemir u hitnoj pomoći bilo je gotovo nemoguće.
Unatoč mojoj želji da nastavim ispunjavati svoje uloge predane majke i supruge, muči me neizvjesnost oko povratka u normalu, kako je izrazila Nina Kobiljski. Težina krivnje pritišće je dok razmišlja o činjenici da njezino dijete nije bilo na krivom mjestu u krivo vrijeme, nego tamo gdje je ona trebala biti – u školi. Ova spoznaja samo produbljuje neutješnu tugu koju proživljava ova ožalošćena majka.
Na početku izlaganja Dragan Kobiljski, Ninin suprug i odbojkaški trener, izrekao je sljedeću izjavu:
Ponosni sam otac Eme Kobiljski, koja je nažalost doživjela tragičnu sudbinu. Unatoč tome što smo prerano rođeni, naša je veza od samog početka bila izvanredna. S radošću sam se brinuo o njezinim potrebama, od mijenjanja pelena do uspavljivanja, i naša je obitelj bila ispunjena srećom.
Kroz oči pune suza, Dragan Kobiljski izrazio je duboku vezu koju je dijelio sa svojom voljenom suprugom. Od samog početka postojala je neosporna povezanost, a ona je nedvojbeno bila osoba koja ga je voljela najviše u cijelom životu. Sjećanja na 3. maj, dan kada je primio poražavajuću vijest, urezana su mu u sjećanje. Iako je od Beograda udaljen 700 kilometara, povratak kući donio je i tugu i utjehu jer je na vratima stana zagrlio suprugu. Od tog kobnog dana on se utapa, izjedan od tuge. Radeći u Bukureštu, svake večeri nađe se u njihovom stanu, gleda u njezinu fotografiju, osjećajući se kao da šapuće: “Tata, sve će biti u redu.”
U trenucima samoće nalazim utjehu u tome što joj pišem poruke na Viberu, dijeleći detalje iz svog života. Međutim, duboko me boli svjedočiti riječima “posljednji put viđen” umjesto pravovremenog odgovora, jer čak i taj mali detalj donosi neizmjernu tugu. Ožalošćeni otac nadalje je rekao da se svaki dan žarko moli Bogu za snagu da izdrži uz svoju obitelj.
Emma i ja često razgovaramo. Kad god postignem uspjeh, izađem iz dvorane, pogledam u nebo i izrazim joj svoju zahvalnost. Živo se sjećam trenutka kada sam s njom ispričao priču o njezinom prijevremenom rođenju, rekavši: “Tvoj tata je prvo provjerio dišeš li, zatim je slušao ritam tvog disanja. Mogu samo zamisliti da će jednog dana razmišljati tko s kojim ćeš dijeliti svoj dah.” Nažalost, to nikada nisam imao priliku doživjeti”, uplakano je priznao Dragan Kobiljski. “Odbijamo dopustiti da nas itko odvoji od Eme. Neće biti rastanka; nastojimo pronaći utjehu, ali pokazalo se da je to izazovno putovanje.”
Na kraju je otac preminule Emme rekao da im je svećenik prenio da je Emma donijela odluku da se suoči s ubojicom te nam je važno da taj izbor poštujemo. Svaki se roditelj ponosi što ga dijete nadmašuje, a Emma je premašila moja očekivanja.
