Odlazak u Njemačku san je svakog čovjeka sa Balkana, a u posljednjih par godina jako veliki procenat osoba sa ovih prostora je sreću pronašlo u ovoj zemlji. 29-godišnji Srbin koji razmišlja o još jednom pokušaju poslovanja u inozemstvu podijelio je svoje iskustvo napuštanja zemlje sa samo 100 eura i razloge povratka u Srbiju sa samo 20 eura.
U objavi na Redditu osoba (29) podijelila je svoje iskustvo traženja posla u Njemačkoj zbog niskih primanja u Srbiji prije nekoliko mjeseci. Unatoč početnom optimizmu, izazovi s kojima su se susreli tijekom putovanja i priroda posla na kraju su rezultirali time da su se u Srbiju vratili s manje novca nego što su imali kad su se prvi put upustili u ovaj pothvat.
Provevši pet i pol godina mučeći se za strane ulagače u tvrtki koja je svoje zaposlenike tretirala kao robove, crpeći svaki gram energije za bijednu plaću i bez mogućnosti za rast, donio sam hrabru odluku dati ostavku na svoj položaj. Kolega mi je predložio da istražim mogućnosti u inozemstvu, jer sam završio srednju školu i pravni fakultet, ali sam se našao bez ikakve perspektive. Bilo mi je jasno da je vrijeme za promjenu u mom životu.
Nakon preporuke kolege, uspjela sam uspostaviti kontakt s ravnateljem. Razgovarali smo i dogovorili moju posjetu. Činilo se da sve ide glatko. No, ranije sam imao obveze u Mariboru, Sloveniji i Njemačkoj zbog posla. Sa samo 100 eura i jednom jedinom putnom torbom stigla sam na naznačenu adresu, ali su mi javili da direktor nije tu i da se vraćam sljedeći tjedan. Ovo je bio moj prvi put da izlazim izvan Srbije u svojih 29 godina i obuzeo me je osjećaj neizvjesnosti. Zatekao sam se kako razmišljam kamo sam krenuo i koji bi bili moji sljedeći koraci. Tražeći smjernice, uputio sam se do obližnje benzinske postaje. Sabravši misli, prilazio sam svakome tko se ondje zatekao, raspitujući se o mogućim mogućnostima zaposlenja.
Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja, odlučio sam prići starijem čovjeku koji je s grupom pojedinaca razgovarao na srpskom. Na moje iznenađenje, ne samo da mi je pomogao osigurati smještaj, već mi je ponudio i posao od sljedećeg dana”, prepričao je, izražavajući prvotno zadovoljstvo. Nadalje, spomenuo je da je od poslodavca dobio dodatnu naknadu za hranu i smještaj, što je samo pridonijelo njegovo zadovoljstvo.
Molim vas, uzmite svoj novčanik jer očekujem isplatu svoje plaće. Jednom kad…
Nakon dva mjeseca boravka u Sloveniji, postao je svjestan čestih kašnjenja isplata i nepostojanja obećanih dokumenata. Posljedično, tražio je posao kod drugog lokalnog pojedinca koji olakšava zapošljavanje radnika u Njemačkoj. Zatim je obavijestio svog bivšeg poslodavca o svojoj ostavci i izrazio očekivanje da će dobiti naknadu.
Po završetku svih dogovora s novim vlasnikom, dobio sam kartu i radnu odjeću, uz ozbiljnu priču i obećanje povećane satnice nakon mjesec dana. Kad je sve bilo na mjestu, obavijestio sam djeda da ću krenuti na put u Bohum, nagovarajući ga da zadrži novac koji mi duguje. Na dan mog odlaska otpratio me do kolodvora, a dok smo se opraštali posegnuo je u novčanik. Osmijeh pun iščekivanja mi je krasio lice, očekujući punu sumu od 1200 eura. No, na moju krajnju nevjericu, hladnokrvno mi je pružio tek 100 eura, izjavivši da je to cijeli dug. Um mi se vrtio u šoku dok se autobus spremao krenuti za samo 10 minuta. I tako sam se, naoružan sa samo 100 eura, odvažio u Njemačku započeti svoj posao. Nakon prijeđenih 1000 kilometara dočekali su me moji suputnici i brzo smo krenuli prema gradilištu.
Bilo je to izazovno, ali korisno iskustvo, pokvareno stalnim strahom od susreta s vlastima. Kako je mjesec odmicao, uhvatila sam se kako odbrojavam dane do isteka turističke vize, a s njom i ilegalnog zaposlenja. Došavši u Srbiju sa samo 20 eura, naišao sam na grupu nemarnih menadžera koji ne samo da mi nisu isplatili odštetu, već su cijeli mjesec odugovlačili proces, primoravajući me da tražim tu mizernu sumu novca.
Vrijedno je i opominjujuće iskustvo naučiti da se povjerenje ne bi trebalo besplatno dati svima. Moje vlastito poštenje ne jamči poštenje onih oko mene.
Trenutno sam zaposlen kao bravar i primam stalna primanja. Međutim, postoji nešto hitnije što moram riješiti. Osjećam se ponukanim ovdje podijeliti svoju priču i obratiti se dijaspori za pomoć. Ako ikome treba predan radnik koji brzo uči, to bi uvelike utjecalo na moj život. Njemačka se suočava s nedostatkom radnika, ali ne traže osobe s čisto teorijskim obrazovanjem. Ako vam netko obeća da će pružiti pravno rješenje za sve vaše probleme, a vi nemate prethodnog radnog iskustva, ključno je obratiti pozornost na priču koja se odvija.
Za početak zaposlenja u Njemačkoj neophodno je ishoditi vizu njemačkog veleposlanstva u Beogradu. Prije početka rada ključno je posjedovati i vizu u putovnici i važeći ugovor o radu. Sve druge informacije ili anegdote u vezi s alternativnim metodama samo su nevažni detalji. Nije moguće dobiti vizu po dolasku u Njemačku i odmah početi raditi. Ideja da takve priče postoje i nude rješenje je apsurdna. Legitimne tvrtke ne sudjeluju u povremenim sastancima uz kavu prije posla; umjesto toga, od zaposlenika se očekuje da marljivo rade veći dio dana, obično 9 ili 10 sati, uz dodatni sat kao nadoknadu za pauze. Važno je prepoznati da poslodavci nisu prijatelji, već pojedinci koji nadziru nečije zapošljavanje.
