Na značajnom događaju u beogradskoj Areni, Milica Pavlović osvojila je publiku velikim solističkim koncertom. Nakon iscrpnog trosatnog programa za medije, ljubazno je podijelila osobne uvide o svojoj karijeri, zaradi, obitelji i cijenjenim kolegama. – Trenutno doživljavam osjećaj očaranosti. Je li sve bilo uspješno?
Iskreno govoreći, tijekom gotovo trosatnog programiranja pojavilo se nekoliko tehničkih problema, ali to je bilo za očekivati. Pogreške su prirodni dio života, a bez njih, što bi život bio? Tijekom proteklih nekoliko godina shvatio sam koliko je važno ne biti frustriran. Čini se da nam u određene dane svemir ili sudbina postavljaju prepreke. Možemo pažljivo planirati, ali kada se dogodi pogreška, najbolje je jednostavno otpustiti stisak. Ovaj projekt je dugo nastajao, a rezultat je izuzetnog rada i predanosti izuzetnog tima.
Jeste li osjećali tremu prije početka koncerta?
Nije samo početak “Božice” drastično promijenio tijek mog života. Gromoglasni pljesak, beskrajno klicanje publike, inženjeri zvuka koji su zaboravili utišati publiku – mogao sam čuti svaki dio. I u tom trenutku trema me obuzela. Baš usred intervjua, Milica je neočekivano ponudila novinarima da probaju djedovu domaću rakiju.
Rado ću vas počastiti čašom rakije jer ona ima poseban značaj u mojoj obitelji. Moj djed bi ovu rakiju pekao za obilježavanje važnih događaja, a ni danas nije iznimka. Ovo je važna prilika! Živjeli! Po završetku koncerta ukupna potrošnja iznosila je 500.000 eura. Potom se postavlja pitanje jeste li trenutno u financijskom minusu ili ste u financijskom minusu i kako planirate podmiriti nepodmireni dug?
Uronjen u duboku nijansu grimiza, posve me ne zanimaju troškovi podmirenja mojih dugova. Na svom profesionalnom putu nikada nisam naišao na zatvorena vrata; moja radna etika ostaje bez premca. Sve dok je moj glas netaknut, ne vidim nikakvu poteškoću. Naša prisutnost bila je ograničena na jednu Arenu, ostavljajući me nesigurnim može li se tako izvanredna izvedba ponoviti u samo nekoliko dana. Obuzima me osjećaj ponosa. Cijelu Arenu rasplakao je srdačan uvod o baki i djedu. Kako sam smogao snage da izvedem zadivljujuću pjesmu “Srce divene”, koju je u originalu pjevao Željko Samardžić, a nadaleko poznata iz serije “Obiteljsko blago”?
Tijekom mog posjeta studiju za snimanje, priopćio sam svoje namjere svom suradniku, rekavši: “Po ulasku u studio započet ću proces snimanja. Kakav god bio ishod, sačuvat ćemo ga u izvornom okviru bez ikakvih izmjena. ” Bio sam zabrinut zbog svoje sposobnosti vokalnog nastupa, a te su tjeskobe postale neodoljive i za mene i za mog suradnika. Kako bi ublažio emocionalni napor, moj suradnik je privremeno prekinuo snimanje i povukao se van kako bi kroz suze oslobodio svoje emocije. Intenzitet situacije bio je gotovo nepodnošljiv. Kako bih se odvratio od sve većeg pritiska, ponio sam slušalice i uronio u stranu glazbu dok je trajalo snimanje. Unatoč porivu da podlegnem suzama i emocionalnom oslobađanju, ostao sam odlučan ispuniti svoje obveze prema raznim programima koji čekaju moje sudjelovanje. Dok razmišljam o budućnosti, pitam se koja će biti prva radnja koju ću poduzeti kada se probudim nakon što sam prošao ovo izazovno iskustvo?
Doći ću na obiteljski ručak u pratnji oca i maćehe. Pridružit će nam se njezine dvije kćeri, moja teta i naši susjedi iz Bunibroda.
