Malo je poznata činjenica da je Voja Brajović prije skoro dva desetljeća slučajno naišao na otkriće tumora na mozgu. Glumac je postao svjestan trnaca u ruci, što ga je natjeralo da se podvrgne pregledu koji je otkrio prisutnost tumora. Poslušavši savjete liječnika, Voja je hitno operiran, a ishod je, srećom, bio povoljan. Tijekom svog života dosljedno je pokazivao svoj borbeni duh i neprestano je prihvaćao najbolje aspekte života.
Roditelji ovog cijenjenog glumca, rođenog u Beogradu 1949. godine, aktivno su sudjelovali u otporu tijekom Drugog svjetskog rata. No, zbog vladajućih političkih okolnosti, cijela se obitelj nakon rata preselila u Valjevo, što dokumentira Biografija.org. U Valjevu je Voja završio osnovno i srednje obrazovanje. Njegov prvi pohod u svijet glume dogodio se u okviru kazališne amaterske skupine “Abrašević”. Nakon upečatljivog trijumfa na natjecanju održanom u Hvaru, Voja je stekao veliko priznanje cijenjenog žirija, čime je potaknuo svoju strast prema zanatu. Bez sumnje, njegov portret Tiga u “Otpisanom” ga je katapultirao u pravu zvijezdu, ulogu koja nastavlja definirati njegovu karijeru do danas.
Tihim je bio predmet obožavanja svih djevojaka, a Voja se, uz Gagu Nikolić, istaknuo kao jedan od najzanosnijih glumaca jugoslavenske kinematografije. Nakon završenog studija na Fakultetu dramskih umjetnosti svoju reputaciju pravog šarmera učvrstio je ulogom profesora matematike u hvaljenoj seriji “Bolji život”. Što se privatnog života tiče, poznato je da je Voja doživio raskid jednog braka, nekadašnje zajednice s Ljiljanom, iz koje je dobio dvoje djece Vukota i Iskra.
Vukota se bavi produkcijom, pisanjem scenarija i glumom. Također je vrlo priznat u manekenskoj industriji, a smatra se jednim od najpoznatijih srpskih modela. Što se privatnog života tiče, javno je poznato da Voja već ima neuspješan brak s bivšom suprugom Ljiljanom. Iz ove zajednice otac je sina po imenu Vukota i kćeri po imenu Iskra.
Vukota se bavi raznim kreativnim pothvatima, uključujući produkciju, pisanje scenarija i glumu. Također je stekao značajno priznanje u manekenskoj industriji, naširoko ga se smatra jednim od najboljih srpskih modela. Osim toga, Vukota je govorio o položaju umjetnika u Srbiji, izrazivši razočaranje njihovim oskudnim životnim uvjetima zbog ograničenih financijskih sredstava. Požalio se na stanje kulture u zemlji, ističući žalosno stanje kazališta koja se uvelike oslanjaju na podršku publike kako bi se održala.
Unatoč tome što je u početku razmišljao o studiju na umjetničkoj akademiji, naposljetku se odlučio za glumu, strast koja ga i danas pokreće. Vjeruje da je njegov poziv vječan, te tvrdi da se umjetnici nikada ne mogu istinski povući. Unatoč brzom postizanju popularnosti, samokontrola i strah su mu pomogli da održi moralni kompas i pribranost. Izražava duboku zabrinutost za budućnost glumaca u zemlji, strah koji je pojačan njegovim odgovornostima kao oca prema svoje dvoje djece, Vukoti i Iskri, kojima je teško dao odgovore u svjetlu svoje zahtjevne karijere. No, on i supruga Milica zalažu se da najmlađi sin unatoč brojnim obvezama doživi normalno djetinjstvo.
