Tokom emisije, reper Stefan Đurić Rasta samouvereno je razgovarao o različitim aspektima svog života, uključujući svoju ćerku Taru, svoju raniju vezu sa bivšom suprugom Anom Nikolić, djetinjstvo, vrijeme u zatvoru i uzbudljivo izlazak njegovog autobiografskog filma “3211”. “.
Nema scene koja nije prikladna za mlade gledaoce. Ideja je da se kroz cijelu priču kaže cijela istina, da se ljudima pruži prilika da čitaju i gledaju kroz medij, te objasniti djeci da je sloboda neprocjenjiva. To je slogan za ovaj film. Tamo (u ćeliji) nije bilo suza jer sam naučio da svoje suze pretvaram u pjesme.
Taj film je bio kulminacija svih emocija i osjećaja u meni. „U tim trenucima sam video mnogo suza“, otkrio je Rasta, pre nego što je pričao o svom detinjstvu na Kosovu. – Trudio sam se da ne pravim paralele između mog detinjstva i Tarinog detinjstva. Bilo je to divno, ali i opasno djetinjstvo, više opasno nego teško. Sve što mi se desi u životu je nešto najbolje što nam se desi u životu. Sve što nam se dešavalo u detinjstvu desilo nam se sa razlogom. Na svako negativno iskustvo gledam kao na potencijalnu silu koja će me gurnuti ka nečemu.
Zbog Tare smo u dobrim odnosima. Ovo je Tarina majka i ja je bezuslovno volim. Trudim se da neke od ovih veza budu normalne. Mislim da je ovo najvažnija stvar. Svaka životna lekcija je vjetar u leđa za budućnost. Zahvalan sam Ani na svemu, posebno Tari. Kada je ljubav u pitanju, ne kalkulišem previše. Pitali su me ako izgubim vjeru u ljubav, onda ću izgubiti vjeru u život. Želim da mi se to desi prirodno, ne postoji prototip žene koju jurim, energija se dešava ili ne dešava i to je to – kaže Rasta i otkriva koliko je jak bio njegov boravak u zatvoru.
