Pjevač Željko Samardžić neočekivano je naišao na dijagnozu bolesti štitne žlijezde, podstaknut kumovim insistiranjem da se zbog uporne slabosti potraži savjet liječnika. On čvrsto priznaje božansku intervenciju, jer je u dogledno vrijeme otkrio bitku s kojom se morao suočiti i bitke koje je već osvojio. Kako ste otkrili da imate Hashimoto sindrom? Zahtjevi za penzionerske kartice od danas se sa sigurnošću mogu podnijeti na šalterima Pošte. Kako biste opisali svoje trenutno stanje uma? – Sada sam super! Štitna žlijezda je poput moderne kuge i mnogi ljudi se s njom suočavaju. Ali uz određene tretmane, sve se to može lako i uspješno upravljati. Barem je tako bilo u mom slučaju.
Nina, Aleksa, Luka i Angelija su moje najdraže blago. Nemam potrebe da tvrdim bilo kakve nedostatke ili nezadovoljstvo svojim dostignućima. Podrška i zahvalnost moje publike donose mi ogromnu radost i zadovoljstvo. Čak i u svojim godinama, posjedujem nepokolebljivu snagu i odlučnost da uljepšam scenu i širim ljubav među mlađom generacijom. Kad bismo svi mogli uživati u dobrom zdravlju. Pouzdano odišem upadljivom sličnošću sa Džordžom Klunijem, Fabriziom Ravanelijem, Vajfertom, Mokranjcem, KFC pukovnikom Sandersom, pa čak i Deda Mrazom.
Zaista je drago što me smatraju u tako cijenjenom društvu, a ovo priznanje pripisujem strasti koju ulijevam u svoje iskrene ljubavne pjesme. Moji naelektrisani koncerti zrače ogromnom pozitivnošću, posebno zahvaljujući mladalačkoj energiji novih fanova koji se nisu ni rodili tokom mojih ranijih glumačkih dana u “Viskiju” i “Grlici”, kada sam, kao što ste spomenuli, izrazito ličio na Klunija.
Imao sam uspješnu karijeru zahvaljujući godinama ozbiljne posvećenosti i odgovornog ponašanja. Nikada nisam naišao na bilo kakve probleme u vezi s tim. Moju publiku prvenstveno čine vjerne dame, ali jednako cijenim i gospodu koja ih prati na mojim koncertima i dijele u njihovom uživanju.
