Zdravstvena inspekcija Hrvatske utvrdila je nepravilnosti u postupanju prema 32-godišnjem Kristianu Josipu Perišu, koji je preminuo istog dana kada je primljen u Kliniku za psihijatriju Sveti Ivan u Zagrebu, a slučaj je potom prerastao u ozbiljnu istragu o radu ustanove, postupcima četvorice medicinskih tehničara i odgovornosti rukovodstva bolnice.

Ono što je u početku bilo pitanje jednog tragičnog ishoda, brzo se pretvorilo u širu priču o tome kako su se vodili medicinska dokumentacija, mjere fizičkog sputavanja i unutrašnji nadzor u jednoj od zagrebačkih psihijatrijskih ustanova. Prema dostupnim informacijama, inspekcija je naknadno pronašla propuste, a nadležni pravosudni organi otvorili su i krivični postupak protiv više zaposlenika.

Javnost je dodatno uznemirila činjenica da su se u cijelu priču uključili i snimci nadzornih kamera, kao i pitanja zašto nadležni nisu ranije dobili potpunu i tačnu sliku o događajima u bolnici. U takvim slučajevima, gdje se svaka minuta i svaki zapis mogu pokazati presudnim, svaki propust dobija mnogo širi značaj od same administrativne greške.

Periš je u bolnicu primljen 21. oktobra 2026. godine, u pratnji hitne medicinske pomoći i policijskih službenika. Prema dostupnoj dokumentaciji, tokom boravka u ustanovi prema njemu su primjenjivane mjere fizičkog sputavanja, što je u medicinskoj praksi moguće samo u strogo određenim situacijama, kada postoji neposredna opasnost za pacijenta ili druge osobe i kada je takav postupak stručno opravdan.

Posljednji sati u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan

Prema informacijama koje je 10. novembra 2026. prenijela Hrvatska radiotelevizija, Ministarstvo zdravstva objavilo je podatke o posljednjim satima Periševog boravka u ustanovi, i to na osnovu službenih dokumenata i saopštenja nadležnih institucija. Ti podaci omogućili su rekonstrukciju vremenskog slijeda događaja, što je bilo važno za razumijevanje svega što se desilo od prijema do smrti pacijenta.

U večernjim satima došlo je do srčanog zastoja. Medicinsko osoblje pokušalo je reanimaciju, ali se stanje nije moglo stabilizovati. Periš je preminuo istog dana kada je i primljen u bolnicu, što je cijelom slučaju dalo dodatnu težinu, jer je vrlo brzo nakon dolaska u ustanovu uslijedio najteži mogući ishod.

U takvim predmetima, posebno kada je riječ o psihijatrijskoj skrbi, presudno je da svaka medicinska intervencija bude jasno dokumentovana: ko je odredio mjeru, koliko je trajala, u kakvom je stanju pacijent bio i kako je osoblje reagovalo. Upravo su te tačke kasnije postale predmet detaljne provjere.

Posebno zabrinjavaju navodi o primjeni fizičke sile prema pacijentu kojem je kretanje već bilo ograničeno. Takvo postupanje, ako se zaista dogodilo onako kako se sumnja, mora biti u potpunosti potkrijepljeno dokumentacijom i u skladu s medicinskim pravilima, jer svaka mjera sputavanja nosi ozbiljan rizik i traži stalni nadzor.

Inspekcijski nalaz, kako je objavljeno, nije nastao samo na osnovu jednog dokumenta, nego na temelju više izvora: pregleda arhive, razgovora sa zaposlenima i analize dostupnih snimaka. Upravo zbog toga ovaj službeni nadzor ima veliku težinu, jer predstavlja institucionalnu procjenu onoga što se događalo iza bolničkih vrata.

Za porodicu preminulog mladića, međutim, službeni nalazi nisu samo administrativni dokumenti. Oni su pokušaj da se složi cjelovita slika posljednjih sati i da se dobiju odgovori na pitanja koja se u ovakvim slučajevima nameću gotovo automatski: je li sve urađeno po pravilima i je li tragedija mogla biti izbjegnuta.

Krivična istraga i pravni okvir

Slučaj je dobio dodatnu težinu kada su četiri medicinska tehničara osumnjičena za teško ubistvo posebno ranjive osobe. Prema informacijama iz istrage, sumnja se da su tokom fizičkog sputavanja postupali protivno pravilima medicinske struke i primijenili prekomjernu silu. Nadležni sud im je odredio istražni zatvor.

Važno je, međutim, zadržati pravnu preciznost: postojanje osnovane sumnje nije isto što i pravosnažna presuda. Njihova eventualna krivična odgovornost može biti utvrđena tek u postupku koji slijedi, uz sve standarde koje takav predmet zahtijeva. Dok istraga traje, fokus nadležnih organa ostaje na tome da se provjere činjenice i utvrdi individualna odgovornost svakog uključenog aktera.

Prema izvještaju agencije Hina od 12. novembra 2026. godine, istražni zatvor je određen upravo zbog sumnje na teško ubistvo. Hina je informacije prenijela na temelju postupanja policije, državnog odvjetništva i nadležnog suda, čime je dodatno potvrđena ozbiljnost predmeta i njegov institucionalni domet.

U ovakvim slučajevima važan je i širi kontekst: svaki propust u postupanju prema ranjivom pacijentu otvara pitanja o nadzoru nad ustanovama, o obuci osoblja i o tome koliko su postojeći mehanizmi kontrole zaista spremni da prepoznaju i zaustave problem na vrijeme. To je razlog zbog kojeg istraga ne ostaje zatvorena samo u krugu jedne bolnice.

Za javnost, a posebno za porodicu preminulog, sve se svodi na nekoliko ključnih odgovora: šta se tačno događalo, ko je odlučivao o mjerama prema pacijentu i zašto je službeni lanac obavještavanja bio sporiji nego što je trebalo biti. Upravo su ti elementi ušli u fokus i inspekcije i istrage.

Kašnjenje u obavještavanju i ostavka direktorice

Osim postupanja prema pacijentu, pažnju javnosti privuklo je i pitanje pravovremenog prijavljivanja smrti. Ministrica zdravstva Irena Hrstić izjavila je da uprava ustanove nije odmah dostavila potrebne informacije Ministarstvu, dok je prema objavljenim podacima direktorica bolnice za smrt saznala još 21. oktobra, a službena obavijest je stigla znatno kasnije.

Takav vremenski razmak otvorio je dodatna pitanja o funkcionisanju unutrašnjeg nadzora i o tome jesu li odgovorne osobe pravovremeno reagovale. U ustanovama ovakvog tipa, gdje je povjerenje pacijenata i porodica od presudne važnosti, kašnjenje u obavještavanju može imati posljedice i na institucionalnom i na etičkom planu.

Prema saopštenju Vlade Republike Hrvatske od 11. novembra 2026. godine, ministrica zdravstva je potvrdila da je inspekcija zaprimila pritužbu advokata porodice 26. oktobra. U istom obraćanju navedeno je i da je bolnička uprava kasnila s obavještavanjem Ministarstva, što je dodatno podcrtalo koliko je komunikacija unutar sistema bila osjetljivo pitanje u ovom predmetu.

Nakon objavljivanja nalaza i rasta pritiska javnosti, direktorica Klinike za psihijatriju Sveti Ivan Majda Grah podnijela je ostavku 12. novembra 2026. godine. Njena odluka uslijedila je u trenutku kada su se otvorila pitanja zbog čega nadzorni snimci nisu ranije detaljno pregledani i jesu li unutrašnji kontrolni mehanizmi mogli reagovati brže.

Prema izvještaju portala Klix.ba od 12. novembra, zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević potvrdio je ostavku direktorice tokom sjednice Gradske skupštine. Taj potez je označio i kadrovsku posljedicu slučaja, ali nije zatvorio raspravu o tome kako je cijeli sistem reagovao od trenutka prijema pacijenta do dana kada su nalazi postali javni.

U pozadini svega ostaje porodica koja i dalje traži odgovore, kao i institucije koje moraju razjasniti šta je pošlo po zlu. U ovakvim slučajevima povjerenje se ne vraća lako, a svaka nova informacija samo produbljuje potrebu da se činjenice utvrde do kraja i bez izostavljenih detalja.

Views: 0
Preporučujemo